Najlepše ljubavne pesme nepoznatih

Šapućem osmjeh tvome licu
i kao crveni trag spokoja
ostavljam poljupce.
Ispisujem svoju ljubav,
njene naraštaje u meni,
ljubavne noći
u kojima zagrljen s tobom
kao ljubav klizim.

Oh, kako je slatko šaputati osmjeh
u drhtaju plavog pogleda
i po tvom beskrajnom licu
igrat se na tvojim usnama.
One su moj početak, moj nastavak
i utisnute dubinom mojih misli
ostaju vjerne meni,
a ja u svakom njihovom uzdahu rastem
vjeran samo tebi.

Oh, kakvo je blaženstvo šaputati osmjeh
u bujici spontanog praska
i navirati kao vječnost
iz koje nikada nisam izašao.
Izvirati kao lava u zanosu
i na mjesečini rađati iskre.
Oh, tako je uzbudljivo dotaknuti te osmjehom
i preskočiti sve horizonte čekanja,
a u tvojim bedrima kao cvijet niknuti
i sa tvoga gorja rosu lagano ispijati.

Šapućem ti osmjehom
u zadovoljstvu moje ljubavi
i molitvom ispunjenja plovim
u vrtlog slatkog uzdizanja,
iznad zvijezda tvojih očiju,
pred tebe, mila, gdje padam
i kao ljubavnik liježem,
a moj osmjeh, ljubavi,
moj osmjeh obasipa tvoje lice
plamenim poljupcima čežnje.

Ove su rijeci
Preko ulice
Upucene k tebi,
Ljubavi.
I stid me je,
Ne od njih,
Vec zbog svijeta.
Mozda nije trenutak pravi.
Mozda sam trebao,
U ovo vrijeme
Bijede i izobilja,
Umjesto ljubavi,
Preko ulice
Dobaciti rijeci nasilja.
Mozda sam morao
U ovo vrijeme
Sto se osjeta gnusa
Izaci na trgove
I zavijati
U pustinje ljudskih dusa.
Mozda je moja ljudska duznost
Morala u ovo vrijeme
Okomiti se na lesinare,
Zagristi u hijene.
Al da mi u ovom tuznom svijetu
Ne sija radost tvoga lica,
Ni vjetar se usudio ne bi
proci kroz ovu sumu bez ptica.

Enes Kisevic

Arsen Dedic
PONOVO TI GOVORIM LJUBAVI MOJA


Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije putovanja i svog zivota pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pisem
poslije pjesama iskustva.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da te moli.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poceo sam sjajno da ponizavam i grijesim
gotovo pri kraju i gotovo mrtvac
na pocetku tu sam da se tjesim.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
na obratnom putu pretvorenim u tamu
poslije sedam mora i vlastite zemlje
dosao sam umrijet u tvom stanu.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
negdje sam vec bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije srece, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije loseg drustva, vina, nocas stojim
sam pred tvojim licem spreman da ti kazem
kao prvi puta opet: Ja te volim!

Razdrazljiva a tako tiha,
sva si od vatre koja gori.
Daj mi, u tamno zdanje stiha
ljepotu tvoju da zatvorim.

Gle kako su preobrazene
u zaru kucice abazura,
kraj zida, kraj okna, naše sjene
i obrisi naših figura.

S nogama sjediš na divanu,
po turski ih pod sobom splete,
svejedno- na svjetlu i u tami
ti vazda sudiš kao dijete.

Pricajuci na konac nizeš
zrnca što ti padoše s vrata.
Pogled je tvoj i odvec tuzan,
a rijec naivna, umiljata.

Rijec "ljubav" prošla, ti si prava;
drugo cu ime naci lako,
za te cu sav svijet preimenovat,
samo ako ti zeliš tako.

Mozda ce cujstva blago tajno
tvoj tamni pogled da istoci
i tvog srca bogatstvo sjajno?!
Zašto li tugom mutiš oci?

Dodirnes mi srce, a onda nestanes.
Pruzas mi ruku, a onda prestanes.
Pustis me da sanjam i tad me probudis.
Udelis mi milost, a tad me pogubis
A ja bih da te ljubim -a ti si daleko…
Ja bih da te budim, a budi te drugi neko.
Ja bih da te sanjam, u nocima bez kraja,
Ja bih da me ljubis dok zora noc osvaja…
Ja bih da prepoznas sve sto nas spaja,
da moj si put do raja.
Ja bih da si blizu, da pratis me ko sena,
Ja bih da sam tvoja
Ispunjena zelja

Svoj najlepsi stih
Hteo bi da dam
Tvom bezbriznom snu
Da ljubi te svu noc
Ne, niko od nas
Ne ostaje sam
Sve vrati ce nam
Cudna moc, zvukovaaaaaaa

Da li ljubav koju znam,
Mogu muzikom da dam
Ovim notama dal znam


Doci cu ti ja u san,
Svaku noc, svaki dan,
Samo da te milujem,
Da ti ljubim snene oci,
Da te milujem

..sanjas
opet sanjas
sto ce ti sva ta prostranstva
ljubav neznana
sta ce ti jad posle svega
prozor otvoren u nigdinu
zrela pahulja snega
sanjas li sanjas
budalo nepopravljiva
tragacu srece....

Ako ikad budem manje da na te nostalgicno mislila
bice to kada te budem imala kraj sebe
i kada moje usne budu vodile ljubav sa tvojima
a moje ruke te ceznjivo milovale
u zatisju nase bajke....

Re: Samo TEBI jedina moja najveca ljubavi :))
Nepokolebljivo ustrajem dajuci Ti
Ljubav.
Verujem da ljubav je dovoljna
Za srecu na Tvom licu.
Moja ljubav.
U Tebi su skrivene moje misli,
Svaki titraj duse,
Svaka slutnja bica.
Doticem nezno poput sna Tvoje telo
Tisinom, zeljom, daljinom.
Zivim darujuci Ti svakim danom
Sebe..

Put bez povratka

Pogledom svojim srce si moje zaledila,
Al' zbog toga pomakla se nisi
Već samo si sedela.
Poput kiše što tiho noću pada,
Poput zadnjeg upaljenog svetla
Iznad moga grada.

Odjednom tiho ušla si u moje snove
I otela mi sve želje kao da su tvoje.
I poput ptice tad si odletela i
Više nikad kraj mene nisi sletela.

Na kraju bez igde ikoga ostao sam sam,
I nakon toga za danom je prolazio dan,
Posle tebe ostala su samo sećanja
Na naša prekrasna izgubljena proleća.
I na kraju bez snage, umoran nestao sam i ja
Samo moja patnja je ostala u ovoj priči bez kraja.

Stihovi ljubavi

Napisaću opet stih.
Još jedan.
I reći ću opet
Vikaću.
Jecaću.
Iscediću bol
A sutra
idem dalje.
Pisaću još samo večeras.
Zadnji put ću spomenuti reč “ljubav” .
Onda ću zaspati
Uz malo plača
Uz malo se smeha
A stihovi će me saletati
I dalje
Tražit ću mir
Jer ga nemam
Jer ga nikad nisam ni imala.
A plače mi se sad
Neoprostivo mi se plače.
Zbog tebe
Ali neću okaljati svoj ponos
Okrenuću se i otići
I zamrziti tvoje lice
I progutati poraz
Kazniti te..
Opet ćeš biti tu
znam
I nećeš mi dati mira
Stope ćeš mi brisati
Da ne ostane trag
I da izgubiš sećanje na mene
Ponovićeš
da sam samo lutka
Koja plače umetnute suze
To si mi ti pokazao
Pusti me da odem
Ja ti i ne trebam
Neživa bića služe ničemu
Noćas ću biti opet sama
Odbeglo sama
Grliće me zidovi
I ljubiti sjene
Milovati prašina
A ja ću pisati
Zadnji put
Rieč “ljubav” ću spominjati
Ne traži me među živima kad svane

Na stolu

Na stolu
Otvorena knjiga
To su tvoje misli
Pored stola
Stojim ja
Čitam
Ali ne
Ja ne znam čitati ta slova
Zaboravih
Da vreme je odmaklo
I da te ne poznam kao pre
Ni misli ti nisu iste
Ne mogu ih pročitati
Kao nekad
Kad sam ti znala dušu
Sad si tako stran
Možda začaran
Gledaš me
onako
I smešiš mi se
onako
Kao da sam ti
draga prijateljica
Bar me to čini sretnom
donekle
Lažem li?

ma nešto u tebi, što ni za sva blaga dao ne bi!
Ima nešto u tebi, što me izluđuje i nisam pri sebi!
Ima nešto u tebi, u tvom pogledu blagom koji me
razoružava svaki puta, u tvom licu kojem ne mogu
naći mane, u usnama koje me mame! Ima nešto,
ono nešto, što samo ja prepoznajem!
Ima nešto u tebi, u tvom hodu, stavu, što odaje
da sam ovaj puta u pravu, da ne griješim što te volim!
Ima nešto u tebi što vani isijava, što se presijava
a ja znam da je to duša tvoja, čista i nevina,
koja je prepoznala moju, želi je zagrliti, s njom
se stopiti! Ima nešto u tebi što nikome dao ne bi

- Riječ

Ako Ti kažem
samo toliko, da volim Te
strah me
da time
baš ništa neću reći.

Kažem li Ti
samo toliko, da želim Te
bojim se
da će mi
na siromaštvu rečenog
zamjeriti srce.

Gospode,
prospi s neba
jednu veliku svetu Riječ
ljudima još nepoznatu,
razastri je
svuda oko Nje,
samo tako
ja mogu joj reći sve.

Jovica Letić

Veceras u pola 12 u najsjajniju zvezdu pogledaj.
Ta zvezda podseca na najlepsi dogadjaj.
Pre tacno dva meseca prvi put sam te poljubio.
Zatim si mi uzvratila i do te zvezde sam se uzdigo.
Sad svemu je kraj, ali tuzna ne budi.
Tuzne snove ne sanjaj, sa osmehom drugog ljubi.
Nismo vise zajedno, al' nismo ni prokleti.
Volecemo opet i bicemo voljeni.
Nek ti srce peva samo srecne pesme
Voli opet ludo, nek grudi ne budu tesne
Ka meni ne gaji mrznju, kao druga me voli
Ja bicu tu za tebe i kad najvise zaboli
Pazicu na tebe, cuvati od zla
Brisacu ti lice, kad niz obraz klizi suza biserna.

Hvala Teodora za sve najlepse trenutke
Nikad vise moja, ali uvek u srcu

Tu si da me učiniš sretnom,
duši si mojoj što i kiša zemlji žednoj,
zbog tebe se uvijek osjećam bolje
ti si onaj koji vjeran ostaje,
u sve dane nevolje moje.

Praštaš mi – i dopuštaš da ti oprostim,
prihvaćaš me onakvu kakva ja uistinu jesam,
sa svim mojim manama i vrlinama,
usponima i padovima.

Po mome srcu hodaj
Stope ti ljubim
Jer to je moje mesto,
tvoja odaja

Po mome srcu hodaj
dok ne poludim
Samo jos korak me
od toga odvaja

Uz dobar vetar brodovi stizu
U svoje luke
Duse na nebo, al? samo moja
U tvoje ruke

Reci mi umri i ja cu leci
Svoju zrtvu polozicu
Reci mi zivi, ne znam
Jos koliko moci cu

Kad god si sa mnom,
ti me u zivot vratis,
Kad tama u mom svetu je,
ti kao svetlost svratis
i vodis me do sna
gde samo ti i ja
noci zvezde krademo.
Kad god si sa mnom,ne osecam dah vremena na licu
i ne vidim tamne boje u koje svet tone,
i misli koje bole nestanu
kad se probudimo u zagrljaju nasmejane zore.
I u svetu ovom cudnom....
Ti jos jedino na ljubav podsecas
I sve nezne reci sveta zive u tebi
kad god si samnom.

Ljubav je cvijet nadanja koji raste u mom srcu,
suza iz oka,
riječ iz moga pera,

ljubav je nemirni drhtaj duše
ono slatko iščekivanje,
oluja uzdrhtalih tijela u predavanju,

ljubav je tiha patnja
bol kada nisi tu,
uzvišen osjećaj koji pobjeđuje nad svim tvojim
mržnjama i strahovima,

ljubav je čekanje,
nada da ćeš se jednom vratiti,
povesti me negdje daleko,

ljubav je bezgranično davanje,
pobjeda nad samim sobom,
nad izgubljenim snovima,

ljubav je...

Ljubav si moja ti...

- Tvoje su oči u meni zašle,
taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi.


- Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
Ljubavi zar te je strah?
Zacijeli riječi cjelovima,
s usana strgni mi dah.


- Čemu se smiješiš?
Obujmi me jače,
sva krv nek mi utrne!


- Kad zagrlim te ovako,
znaš li što ja vidim:
Dva križa koja se grle
a med njima diše
još nerođen Bog
prikovan poljupcima…
E.K

Sada odlazim, oprosti mi za sve,
ne krivi me ni kada ti bude najteže.
Ja čuvam te u svojim mislima,
i gde god da odem,
uvek ćeš biti tamo gde sam ja.
Dobro znaš da sada bih dala sve,
da noćas vreme stane, zauvek.
Ako već mora doći sutra,
ako već mora biti kraj,
bar po dobru ti me pamti,
bar po dobru ti me znaj.
Ako večeras moram protiv sebe,
sve bi mi značilo da znam,
bar po dobru da me pamtiš
u svojim mislima.
I noćas zadnji put me zagrli za kraj.
Kada budeš sam u dugim noćima
i shvatiš da me voliš kao nikad nikog,
dozovi me, probudi me iz sna,
nek vetar tvoje reči nosi tamo
gdje sam ja.

Taj pogled u visinu
sputava mi misao
do nivoa tvojih očiju...
jesi li se ikad zapitala
šta osećam
dok blaženo spavaš
negde na drugoj planeti?
svejedno, spavaj...
osećam te...

osecam...
da me volis i kada spavas...
da me udises i kada gubis dah...
da me stezes u zagrljaj i kada ruke siris...
osecam...
da sam tvoja zvezda usred belog dana...
i mesec tvoj dok sunce przi orosenu travu...
osecam te u hiljadu neprocitanih knjiga...
cujem te u muzici koju stvaras u grudima...
i sve to osecam zbog nas...