Navršava se godina dana otkako je u Indijskom oceanu na pučini oko
1000 milja ispred Seattlea pronađena napuštena jedrilica Lunatic (Piran)
za koju se poslije utvrdilo da je pripadala Slovencu Juri Šterku koji
je namjeravao (iako u 72. godini!) oploviti svijet na jedrilici od 9 m
i bez motora. O tome je pisano i u Morskom prascu.
Slučaj Šterkove napuštene jedrilice podsjetio me na “sablasne brodove”
što su lutali / lutaju morima. U vrijeme drvenih brodova godišnje je
stradavalo na desetke jedrenjaka. Većina bi odmah potonula, ali neki su,
iako teško oštećeni i bez posade, nastavljali lutati morima sve dok se
ne bi raspali ili razbili o hridi dalekih obala. Tako su nastajale
mornarske priče o ”sablasnim brodovima”. Najpoznatija je ona o “Letećem
Nizozemcu” (Flaying Dutchman). Međutim, u svakoj priči ima i zrnce
istine...
Evo nekoliko vjerodostojnih primjera:
Veliki francuski jedrenjak, napušten 1881. u požaru na pučini ispred
Čilea, »doplovio je« poslije četiri mjeseca na otočje Tuamotu.
Engleska škuna Ada Irdale, napuštena, također zbog požara, ispred otočja
Marquise, stigla je poslije osam mjeseci (još tinjajući!) do Tahitija.
Engleski trojarbolnik Colonist nakrcan mahagonijem sudario se 1883.
godine nedaleko od Floride. Posada je spašena u posljednjem trenutku.
Brod ipak nije potonuo već se poslije dva mjeseca nasukao na drugoj
strani Atlantika, kod ušća Loire!
Teško oštećeni američki jedrenjak Fanny B. Wolson napustila je posada
1891. ispred Charlestona. Poslije je opažen u vodama Azora i na drugim
mjestima Sjevernog Atlantika. Tek nakon tri godine nasukao se na Novoj
Zemlji. Pokušajte izračunati koliko je morskih milja prevalio!
Američki škuner Maurice K. Thurdow nasukao se noću 15. listopada 1927.
godine nedaleko od rta Hatteras. Posada se spasila teškom mukom. No, kad
je svanulo, brodu nije bilo traga. Odsukala ga nadošla plima i obrnuti
smjer vjetra. Kao podrtina nastavio je lutati punih sedam godina!
Još je neobičniji slučaj njemačkoga jedrenjaka Trave. Na njega je
naletio parobrod i presjekao ga na dva dijela: krmeni dio pronađen je na
otoku New Britain južno od ekvatora, a pramčani na Karolinima, sjeverno
od ekvatora...
Svakako najneobičniji je slučaj velika trojarbolna jedrenjaka
Marlborough. Isplovio je početkom siječnja 1890. godine iz Lytteltona
(Novi Zeland) nakrcan vunom i soljenonom ovčetinom. Na brod su bila 23
člana posade pod zapovjedništvom kapetana Hida, te nekoliko putnika, od
kojih i jedna žena. Posljednji put opažen je pod punim jedrima u
travnju iste godine, ispred ulaza u Magellanov tjesnac.
Budući da ni nakon godinu dana nije stigao na odredište u Glasgow,
engleska je ratna mornarica poslala u potragu brod. Uporna pretraživanja
po vodama Ognjene zemlje ostala su bez rezultata: Marlboroughu nigdje
traga. Ubrzo su ga proglasili nestalim i pao je u zaborav. Ipak, to nije
kraj priče...
Poslije puna dva desetljeća, u listopadu 1913. godine, zapovjednik
jedrenjaka koji je plovio nedaleko kopna na visini Punta Arenasa,
zamijetio je u zabačenom zaljevu neobičan brod. Uputio je signale, ali
mu nisu uzvratili. Kada su se približili, zaprepaštenju nije bilo kraja.
Oko jarbola sablasnoga broda lepršali su rastrgani komadići jedrilja i
snasti. Sve je prekrivala neobična zelenkasta plijesan. Mornari što su
se popeli na crvotočnu palubu morali su pažljivo koračati: urušavala se i
trunila pod nogama. Na krmnici, podno kormila, ležao je ljudski kostur.
U zaklonu pronašli su još tri, desetak u prostoriji za momčad, šest u
časničkoj blagovaonici... Vrhunac iznenađenja čekao ih je na rastočenoj
krmi. Tamo su se nazirala teško čitljiva slova: Marlborough - Glasgow!
Tragična sudbina tajanstveno nastradala jedrenjaka, njegove posade i
putnika nije se nikada razjasnila. Taj događaj jedan je od primjera
koji potvrđuju da priče o »sablasnim brodovima« nisu samo “priče”!
Na kraju spomenut ću vlastiti “susret” sa “sablasnim brodom”. Za vrijeme
studija u Zagrebu povremeno surađivah s prijevodima u dvotjedniku
Horizont. Kao jedriličara privlačile su me i pomorske teme iz svjetske
književnosti. Tako sam naišao na manje poznat, zapravo jedini roman
čuvena američkog autora E. A. Poea: Pustolovine Arthura Gordona Pyma
(The Narrative of Arthur Gordon Pym). Naročito upečatljivim učinilo mi
se poglavlje naslovljeno “Tajanstveni brik”. Uredništvo je prihvatilo
prilog, a mom oduševljenju nije bilo kraja kada se o Novoj godini 1952.
pojavio prvi broj novopokrenuta Horizontova Magazina s naslovnicom u
koloru koju je krasio impresivni crtež Andrije Maurovića: ocrtavao je
užasnutu posadu Pymova broda koja motri sablasni jedrenjak što im iz
magle srlja ususret...