Da Vincijeva slika posljednje večere

Vracajuci se na famoznu da Vincijevu fresku posljednje vecere, doci cemo do srži
legende. Crkva je podcinila žene, istjerala Boginju i zabranila pogansko štovanje svete
ženstvenosti. Kada smo rekli da pravo pitanje koje
valja postaviti vezano za Sveti gral nije što je nego
tko je, gledajuci pažljivo u fresku dobit cemo
odgovor da je Sveti gral osoba, i to ne bilo koja
osoba vec žena, koja je u sebi nosila tako mocnu
tajnu da bi, kad bi je otkrila, uništila sam temelj
kršcanstva. Upravo je nju da Vinci naslikao kako na
posljednjoj veceri sjedi na pocasnom mjestu, Isusu
s desna. Posljednja vecera trebala bi prikazivati
trinaest muškaraca. Duga crvena kosa, delikatno prekrižene ruke, nagovještaj grudi. Bez
sumnje… žena. A to nije nikakva greška u slici, da Vinci je bio vrlo vješt u slikanju razlika
izmedu spolova. Unaprijed stvorena predodžba koju imamo o toj slici toliko je snažna da
naš mozak blokira neslaganja i zanemari što oci vide. A još je jedna mogucnost zašto se
žensko nalicje nikada nije primjecivalo. Veliki broj fotografija u knjigama o umjetnosti
snimljen je 1954. godine, kad su pojedinosti još uvijek bile skrivene ispod slojeva
prljavštine i nekoliko restauracijskih prepravaka koje je napravio neki nespretnjakovic u
XVIII stoljecu. Sad kad je konacno ocišcena i svi su ti slojevi skinuti, tako da možemo
vidjeti da Vincijev original koji bez sumnje prikazuje ženu. Ta je žena, nitko drugi nego
Marija Magdalena.


TAJNA MARIJE MAGDALENE
Nesretna zabluda o Mariji Magdaleni je mišljenje da je bila bludnica. No to je nasljede
pokvarene kampanje koju je lansirala rana Crkva. Crkva je htjela zaprljati ime Marije
Magdalene kako bi prikrili njezinu opasnu tajnu, ulogu Svetog grala. Rana crkva je uistinu
uvjerila svijet da je smrtni prorok Isus bio božansko bice. Prema
tome, sva evandelja koja su opisivala zemaljske znacajke
njegova života ispuštena su iz Biblije. Na nesrecu za rane
urednike, jedna posebno zabrinjavajuca zemaljska tema
neprestano se pojavljivala u evandeljima. Marija Magdalena ili
tocnije, njezin brak s Isusom Kristom. Da Vinci je bio toga više
nego svjestan. A postoje i povijesni zapisi o tome. Posljednja
vecera gotovo na sav glas izvikuje da su Isus i Marija bili par.
Njihova je odjeca kao odraz u ogledalu i povezani su u kuku
naginjuci se jedno od drugoga kao da stvaraju jasno odredeni
negativni prostor izmedu sebe. Zapravo Isus kao oženjeni
covjek ima više smisla od standardnog biblijskog pogleda da je
bio neženja upravo zato što je bio Židov. Pravila ponašanja u to
su vrijeme doslovno zabranjivala Židovima da budu nevjencani. Prema židovskom
obicaju, celibat je bio osudivan i svaki Židov je imao obavezu pronaci odgovarajucu ženu
svome sinu. U starim hebrejskim spisima pronadenim kod Mrtvog mora, navode se
mnoge intrigantne svari. Iz njih se jasno vidi kako je Isus u trenutku naslucivanja da ce
biti uhvacen i razapet, zadao upute svojoj družici Mariji Magdaleni kako da nastavi voditi

____________________________________________________________________
Njegovu Crkvu nakon što Njega više ne bude. To je medu njegovim ucenicima izazvalo
mnogo ljubomore. Pogotovo je Petar izrazio svoje nezadovoljstvo što je drugi po redu i to
iza žene. Prema ovim nepromjenjenim evandeljima, Isus nije dao Petru upute prema
kojima je trebao utemeljiti kršcansku crkvu, nego Mariji Magdaleni. Kršcansku je crkvu
trebala voditi žena. No kako sve to cini Mariju Magdalenu Svetim gralom ? Malo ljudi
naime zna, da je Marija Magdalena osim što je bila Kristova desna ruka, vec bila mocna
žena. Marija je bila iz Benjaminova plemena, imala je kraljevske krvi. Marija je
proglašena bludnicom da bi se izbrisali dokazi njezinih snažnih veza s obitelji kojoj je
pripadala. No nije Crkvu toliko brinulo što je Magdalena imala kraljevske krvi, koliko što
se družila s Kristom koji je takoder imao kraljevske krvi. Evandelje po Mateju govori da
je Isus bio iz Davidova plemena. Potomak kralja Salomona, kralja Židova. Ženidbom sa
snažnom kucom Benjaminovom, Isus bi spojio dvije kraljevske krvne linije i stvorio
snažan politicki savez koji bi mogao zakonski zatražiti prijestolje i povratiti liniju kraljeva
kao u vrijeme Salomona. Legenda o svetom gralu jest legenda o kraljevskoj krvi. Kad se
govori o kaležu u kojem je bila krv Kristova, govori se o Mariji Magdaleni koja je u svojoj
utrobi nosila Isusovu kraljevsku krvnu liniju.