Najlepše ljubavne pesme nepoznatih

Podari mi nebo...

Podari mi nebo,svu tvoju sirinu,
Prostranstvo i oblake ,da me njemu nose,
Podari mi Plavetnilo i kisne kapi,
da sprzene usne piju moje rose.

Podari mi nebo da budem vetar
da ga u hodu milujem nezno
da budem trava na koju ce leci
i jastuk na kome spava sneno.

Podari mi nebo da budem ptica
koja mu peva naj lepsu pesmu
podari mi nebo,kada je zedan,
da zedj mu gasim u istom trenu.

Podari mi nebo,njegove usne
da ljubim ih zivot,vaskolik,celi,
podari mi snagu da zivim bez njega
ko osudjenik sto milost moli i zeli.

Podari mi nebo,samo trenutak
da mogu ga taci,samo na mah
da osetim ruke,da me nezno grle
Tople mu usne i vreli dah.....

Podari mi nebo.....

K'o ukleti jedrenjak
u gusti modri mrak
uranjam
O, dobra noc
Ne, ne dolazim,
samo prolazim.
Nismo se videli .

Znam, spavas sad
i mozda ponekad
predgradjem tvog sna
prosetam ja
Dal ikad pomislis
dal osetis
uz prozor pokisli
il' je sve pomeo vetar?
Hej,
važno u snovima mojim si ti

VOLIO SAM TE...

Volio sam te...
volio sam te i prije nego sam te upoznao,
Volio sam te, i tražio upravo tebe,
srce sam svoje davno već dao,
tebi... koju nisam poznavao.
Zato sam za tobom tragao...

Kada sam te ugledao,
mojem je traženju bio kraj,
postala si za me' život cijeli,
u tvojim očima vidio sam sjaj...
znao sam... ti si moj biser dragocjeni,
za kojim sam tragao... i kojeg sam našao.

Sada kada te imam pored sebe,
volim te više iz dana u dan,
i ponekad pomislim da je sve to san...
no pogled tvoj razbije sve sumnje moje ,
i u stvarnost me vraćaju usne tvoje...
imam te.. tu si.. nisam više sam.

Duša

Dusa mi je skrojena od rita.
Nonsalancija sa kojom ih nosim je deo licnog folklora.
Svaki komadic jedna unikatna prica.
Uklopi, ukroj, profircaj, prosi, ustopaj.

Treba se jos uvijati tim pokrivacem u dugim nocima,
reskim jutrima, pokriti se ponekad preko glave
kojoj treba zastita.
Ususkati bosa stopala.

Predja za pravu nit se tesko nalazi,
mada naoko leluja nehajno sa svih strana sveta.
I odgore i odozdole.
I bodovi, sto su pedantniji, precizniji i lepsi,
sve vise bole.

O utrosku vremena je besmisleno govoriti.
Ranjave jagodice izdaju.
Zena koja drzi do sebe sama prisiva osecaj, po osecaj.
zagladi novo poglavlje i preko srme, i preko suze.
I ide dalje.
Devojacka sprema
koja se prenosi sa kolena na koleno.

Zavoli trag mog osmeha na neznom licu

i uzurban hod duz ulice,koje mozda nikuda ne vode...

Mi!?

Bicemo suvise voljeni ili suvise prokleti da bi smo se

ikada zaista odrekli!!!

IPAK...budi uz mene kad ceznem...

Kad potpuno odlutam,kad znas da gresim,

da nisam u pravu,kada povredjujem druge i znas da cu unistiti sebe!

BUDI TU...dovoljno mi je da znam da si uz mene!!

Moja ljubav

Moja ljubav ima oči ko dva sunca,
dva malena sunca iznad moje tuge
ko nježnosti dvije umorne i duge
moja ljubav ima oči ko dva sunca...

Moja ljubav ima lice ko Galena
upisujem rijetke dane kad sam Dedal
i kad smo daleko oboje od sjete
moja draga ljubav ima oči svete..

Znam kada ljubav ima oči crne
kad udju u me, kada svijetlo trne
znam kada ljubav ima oči bijele,
kada ih ljubim....
kada se vesele...

Moja ljubav ima srce kao škrinja,
koja skriva snove kad je bila mlada
u njoj od početka vječna vatra tinja
moja ljubav ima srce kao nada..

AKO SE NIKADA NISMO VOLJELI

Ako se nikad nismo voljeli
onda je uzalud ovo bijelo jutro na mom licu,
ova kisa u prvoj slici budjenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek.

Ako se nikada nismo voljeli
onda je cudno to zbivanje zivota u magli
i sjenama dana prevarenih,
ali ja vjerujem tebi
i kad ne postojis i kad te nemam...

Za tebe ...


Šta li tvoje usne o mojima sniju?
Dal' valove snene što obećanjem plove
mreškavim plavetnilom i neba i dubina
tražeći luke, tihih žala snove
što vapec' jecaju, molitve s visina.
Neka tvoje ruke željom moje miluju ...
Nežnom slutnjom leptirovih krila
lepršaju sjene, nežnost dodira
raspevanim damarom ustreptalih bila
tvoja ruka mojom, opoj - pesmu svira.
Dal’ su naša tela kao cvetna polja?
Polegla na ležaju paperjastog neba
ispod srca Zemlje, iznad duše Svemira
na uzglavlju od zvezdanog srebra
pokrivena mirisom polena i rascvetalog mira.
Da li naša ljubav ima početak i kraj?
Kao bezvrema traje. Glasom zborit neće
Ne postoje reči. Nema juče, danas, sutra
Živi oštrinom nežnosti, britkom željom seče
I stalno se rađa, kao nova jutra ...
I nek bude tako!
Nek' usne sniju, ruke miju, tela žude.
I pevaj,
o ljubavi, pevaj, ti sa svojom šutnjom
i nek traje opoj
pijanom srećom i večnosti slutnjom.

Volio bih ruku Tvoju u moju da stavim
I u crne oči da Te gledam
dok upravljam Ti nježne riječi
preko usana što mi s’laze.
Volio bih da Te zagrlim
i na grudi svoje privijem
da srca Tvoga otkucaje
na srcu svome cujem.

Volio bih da napišu bajku
i da Ti i ja smo akteri
u romansi što dosad
na sceni povijesti nije postojala.

Volio bih da Ti mogu reći
“Ja volim Te”
a da Te ne vežem za sebe
nego da poput ptice u gori
Ti slobodna ostaneš.

Oh, dopusti mi da ostanem
zaljubljen u Te…

Prvi put,moja ljubavi


Prvi put
Kad srela sam
Tvoje lice
Zablistalo je sunce
Neba juznog
U tvojim ocima,
Crvene ruze
Na mojim obrazima
Pod njim su procvetale.
Prvi put.....
Moja ljubavi

Prvi put
Kad su me dotakle
Tvoje ruke
Srce mi je otkucalo:
To ljubav se radja
Neponovljiva,
U mojim venama
Davne vatre
Su se rasplamsale
Prvi put,
Moja ljubavi….


Prvi put
Kad su me usne tvoje
Ljubile
Svu neznost sveta
Zedno sam
Ispila,
U narucju tvome
Do zvezda
odlutala
Moja ljubavi….

U moru tvojih očiju
moja se duša ogleda
svaki moj mir, svaka sreća
vodi do tvog pogleda.
I ne ume svako da shvati
da ja ne umem da plačem,
moje srce ne sme da pati...
čuva ga Andjeo sa mačem.

Pamtim kad su tvoje oči,
glasno rekle volim,
sada, dok se ovi zidovi,
tako nečujno ljuljaju.

Šetao sam gradom, slučajno te sretoh,
razgori u meni oganj koji tinja,
ja ne želim tebe za sebe
ja želim samo malo pažnje,
razumevanja i ljubavi,
malo sreće prosute po travi...
malo nežnosti.....
Ja neću ljubavi ukradene...
ja neću cveće koje brzo vene.
Da li znaš ljubav šta je?
U ljubavi se uzima i daje..
ja ljubavi imam...ali ne za svakog,
ja sebe ne nudim, ja sebe ne dajem,
ja hoću vatreno da ti se predajem...
Ja hoću ruke tvoje oko tela,
ja hoću poljupce umesto vina...
ja hoću da ti budem u srcu jedini!
O Bože, da li se prevarih u tebe...
umesto slasti u duši gorčina...
Ponovo u meni budi se nada...
kao da mi je osamnaest sada,
budi hrabra istinu mi reci...
bliži smo kraju nego početku, preseci...
Zadrhtaće telo tebe kad se seti,
osećanje, nadanje i ljubav...
niko mi ne može uzeti.

Sutite prijatelji moji,
ne govorite tako glasno,
voljela sam ga i volim ga
al' to njemu nije jasno.
Sutite prijatelji moji
ne govorite njegovo ime,
voljela sam ga i volim ga
ali on mene nije...

Nismo se tražili .
Samo smo se našli.
A sada tako nađeni
Kao da se opet tražimo
Možda je to smisao
Ljubavi
Ta lepota neizvesnosti.
Čekanje na nedočekano
Nalazenje u beznađu
Grljenje bez zagrljaja
Prožimanje u mislima
I spoznaja da smo tu negde
Tako blizu
A tako daleko.

Sve je u redu, mili
slobodno me voli,
ljubi me bezgranično dugo,
pa neka me sve
od tvojih poljubaca boli.
Zagrli me jako,
onako baš jako,
kao što me niko
nije grlio tako
I ne pitaj me stalno
da li te zaista volim,
zar to ne osećaš
u dodirima mojim
kada se prepustim
cela, baš cela,
rukama tvojim.

Mogli smo se sresti u nekom nepoznatom gradu,
jedno pored drugog proći a ne zastati,
niti se osmehnuti jedno drugom ,u prolazu.
Mogli smo u pogrešnom trenutku glavu okrenuti,
zbog nekih tuđih očiju snevati.
Mogli smo ,u jednom trenutku,pogled spustiti
i ugledati,možda odvezanu pertlu na cipeli,
pa se sagnuti i dok mi
uposlimo ruke tim bezveznim radom,
mogla je tuđa senka pokraj nas zastati,
pomoć ponuditi i na kafu nas pozvati.
Mogli smo zbog drugih srećni biti,
zbog tuđeg lica slike ljubiti ,
zbog tuđih se reči dobro zamisliti
i poleteti,nebu pod oblake
pa na oblak,zbog nekih drugih sleteti.
Mogli smo se zaglaviti u nekom liftu,
negde između četvrtog i petog sprata
pa besni zbog kašnjenja na sastanak sa nekim drugim ,
psovati zastarele liftove,buba ruse
i sistem u stanju raspadanja
a ne primetiti te oči tužne,zabrinute,
to lice išarano borama, kao mapa
koja vodi do tog srca,uznemirenog,
sakrivenog u tim ponosnim,balkanskim grudima.
Mogao nas je i letnji pljusak ,bez kišobrana ,
na sred gradskog trga zateći
i mogao nam je neko drugi prići
i svoj kišobran ili svoju jaknu ponuditi
a mi bismo ,sakriveni ispod te jakne ili kišobrana,
jedno kraj drugo prošli i ne bismo se ni osvrnuli,
zabrinuti zbog mokre majice,tek sređene frizure
ili zbog ocrtane figure tela ispod tanke letnje haljine.
Mogli smo ,zbog svoje druge polovine,
ceo svet prepešačiti ,večito tražeći
a nikada ne naći i nikada se
sa svojom drugom polovinom spojiti,
makar na tren,pa da tren večnost postane.
Mogli smo...Samo da se tada nismo oko sebe osvrnuli
pogledali i konačno videli,prepoznali.
Mogli smo...Ali nismo.

Uragan

Zatvorila sam krug.
Presla sam ceo put.
Izasla sam iz tisine.
Slusam muziku
zivota
koja upravlja kretanjima
svih vremena i prostora-
besprekidno...istovetno.
Gusim zvuk koji istice
iz moje providnosti.
Pokrivam se
milostivim velom
prolaznosti.
Tvoje usne
krvnika i ljubavnika
zelim
u zamenu za kaznu
i bol.
U nagomilanom secanju-Ti
san,predskazanje,mora.
Moj urlik
uragan,
moj jecaj tek
suma gusta-
hor ptica zloslutnica
sto dolazi uzalud;
dusu ne dam.

Slovenska

Voljenje

Dok gledam tvoje lice
prastam ti
sva nevoljenja
i neljubljene trenutke,
tugujem
kao srna
u predsmrtnom trku.
Dodir moj lici na jecaj
preplasene ptice
dok ljubav
nevesto skrivam
u nedrima.
Osluskujem otkucaje vremena-
trajem u svakom sumu,
pronalazim te
u svakom pokretu.
Istina voljenja.

Slovenska

Sve ti nudim

Sve ti nudim, što se ponuditi može,
varku sunca, da te osmjehom razbudi,
zrno uzbuđenja i klicu radovanja.
Ne nudim ti možda, vec kičmu svoju
sa mramorom, u stijeni što je srasla.
Ushite preko polja i jablanovih krošnji
mirisne obrise otvorenih šuma nudim.
Zajedno ti nudim poljupce u kosi
i na obrazima zagrljaje mojih ruku.

Sve što ti nudim ponuditi želim,
jer ne smiješ ući u maglu gustu,
niti bez mene kroz horizont proći.
Uzdignuti moraš i trebaš vidike svoje
i u snovima vrh ove pjesme osjetiti.
Zavjetrinu nudim i toplinu njihovu,
da tijelo tvojih misli prihvati sjaj
i nad proplankom osmišljene duše
otkrije mjesto pradavne istine.

Sve sam i sebe ti nudim,
da uz mene ženom se osjetiš
i u meni muža i razum pronađeš.
Dobro ti nudim za našim stolom
i kad posteljom raširimo tijela.
Cijelu vječnost nikako uzalud
vec onako, najdraža moja, stvarno.
Nudim, da ti godi zauvijek
i onda kad nas stigne starost.

Sve nudim tebi, drugo i ne želim,
ništa mi i ne treba, sve u tebi imam,
ja ne štedim sebe i zato se nudim.
Ne nudim, jer ne znam,
već znam, da imamo, ja u tebi
i ti u meni, ono što nam treba.
Ponuđeno nježnošću prihvati,
i radosno ljubav prigrli,
jer ćeš znati, kako mi uzvratiti.

Naša tijela

Pučina istkanana tvojim njedrima
i ravnica što odolijeva sjevercu,
odvajaju noćas, misli samo za tebe,
jer žele ovu noć uklesati u kamen.

Kao šapat tvog imena, ne prestaju riječi,
kaplju, kao kakve kapi kiše,
kap po kap, jedna za drugom
i pred ponoć poniru kroz pore vremena.

Sanjam kako se prostireš ispod neba,
tvoje grudi sanjam, bedra tvoja.
Plodna poput vode, rastežeš se dolinom
preplanula i puna sunca.

Toliko snage i nježnosti zatičem na jednom mjestu
i omamljen gledam preko tvojih šuma.
Ruke u tvojoj kosi saplićem o zvijezde
i sve me upija u pogledu i pamti.

Ti se, mila, pružaš prema meni,
a preko mojih dlanova tvoje brazde
drhte u klasju, išarane plodovima
i dodirom cvjetovi pospani postaju.

Dok se tako mirisom trave pokrivamo,
tijela nam se u predvečerje upijaju
i pod oblacima počinju slagati,
nit po nit, u svoj ljubavni vez.

Poslije ove ljubavne noći

Poslije ove ljubavne noći
gledam tvoje umorno tijelo.
Ljubav, što smo dobili,
tiho dozrijeva u našim pogledima.

Tu gdje ti snivaš, mila,
pod mjesečinom, u kolovozu,
krišom, između hrastova,
i tu, dakle, pokraj tebe, spuštam glavu.

I dok osjećam tvoje prste u mojoj kosi,
s jutrom u grlu,
u strahu vlastitog glasa,
ćutim jedini oblik svog postojanja, tebe.

Kako da ti kažem, izabranice moja,
vrijeme među nas nikada neće stići
i tvoj nemir odnijet će vjetar,
kao što plač upornošću nestaje.

Ne boj se, draga, ovdje sam ja,
budan drhtim nad tvojim polusnom.
Od početka te vodim ljepotom,
da zaboraviš mjesto, gdje ljubav prestaje.

Bez odmora ćemo mirisom trava šetati,
a kod izvora napojiti naša tijela.
O, tada ću te opet voljeti, ljubavi,
i na vrhovima oblaka pjevati.

Mnogi će nam zavidjeti u ljubavi,
htjeti nasilnički oteti pravo,
a mi ćemo nadmašiti njihove strasti,
i gdje prođemo osmjehom ocrtati noć.

Ti

Svake noći po mom tijelu prošećeš mjesečinom,
ostaviš mirise na mojoj koži i ponovno nestaneš.
Tamo gdje zasjaš, tamo se pore rašire i uzdahnu,
a gdje ne stigneš, tijelo i dalje spokojno drijema.
Slatke se kapi nemira tako šire mojim snovima,
da se svako jutro od toga pijan u krevetu budim.

Svaki dan mojim čelom prođeš sjenom oblaka,
zastaneš u pogledu i zasladiš me svojom tišinom.
Mjestom koje prekriješ rastapaju se naborani sati,
a ja popustim i s njihovim otkucajima zaplešem.
Nježnim osjećajima poput izvora natočiš moje vene
i čitavu vječnost uliješ u mene, da me namiriš.

Koliko se samo puta pokreneš i staneš pored mene,
utihneš i silinu osjećaja probudiš radi moga mira.
Pomakneš me dubinom svoje duše i cijelog uzmeš,
tiho zagrliš i moje nestrpljive misli srcem poljubiš.
Takvog prisloniš na grudi, ponudiš njihovu bjelinu
i dodiruješ prekrasnim buketom crvenih bradavica.

Osjećam svu snagu tvog stomaka dok vodimo ljubav
i kako teku strasti bedrima koja poda mnom otvaraš.
Ne sklapam oči, već upijam božanstveni pejzaž tijela
i tvom reljefu dodajem vlažnost mojih mekih usana.
Pod prstima izvlačim oblike prekrasnih horizonata
i između koljena smještam proplanke blaženstva.

Tu se sladim sa beskonačnošću tvojih rajskih vrtova,
muški berem slatke plodove netaknute ženstvenosti.
Ulazim i zanosno obilazim svaki kutak tvog svemira,
pronalazim neviđena sazvježđa vječnog zadovoljstva.
Milujem te i tako bez prestanka vodim pokretima,
upijam tvoje uzdahe i u svom tijelu plodim ljubav.

Uzrok postojanja

Voljena moja, u zrnu pijeska ispisujem tvoje ime
i čežnjom na vjetru, ono pleše mojim usnama.
Ne usudim se pomisliti na ukradeno vrijeme
i u stopu pratim svaki otkucaj svog srca,
uzimam predah i predlažem duši
da zajedno pođemo k tebi.
Otkad sam te zavolio,
poprimio sam oblik svemira,
u kojem smo, ti poput zvijezde,
a ja putanja kojom tvoj sjaj prolazi.
Nastojim ne mirovati, već se stalno kretati,
za tobom i uz tebe, s tobom i u tebi, poput sna,
jer samo tako dostići ću vječnost i postati beskonačan.

Tek osvajam s mojim prstima toplinu tvojih grudi,
a već razmišljam s čim da te sutra ponudim
i kako da ostaneš prislonjena u meni,
s kojim načinom utoneš u mir,
pa da zajedno pođemo
u nedogled strasti.
Otkrivam uzrok,
iz izvora misli dolaziš,
ti si izgubljena svjetlost,
u praskozorju jutra sazrijevaš,
ispod mramora mjesečinom otječeš,
i svaku laticu mirisnom rosom posjećuješ,
nježnim obrisima otvaraš horizonte mog postojanja.

Početak večeri

Večeras, draga, slavimo našu ljubav iznad zvijezda.
Ne žurimo, mila, naša sreća nikamo neće uteči.
Postavimo prvo stol i na njega zdjelicu crvene riže,
tom hranom života dostići ćemo beskonačnost sna.
Dok uživamo besmrtnost kraj pšenice i suncokreta,
upalit ćemo dvije svijeće na svjećnjaku neka sjaje.

Prije večere lice ću ti srebrnom mjesečinom umiti,
zatim bijelom zrakom vitki vrat ogrlicom ukrasiti
i sa osam dragulja poljupcima latica je optočiti.
Sjesti ćemo i nazdraviti nektarom od ljiljana i ruža
i tako spravljeni napitak, čist iz lotosovog cvijeta,
vruči poput prepelica, naiskap s uživanjem popiti.

Dok budemo večerali pjevom ću ti u srce zasjesti,
blagim drhtajem primaknuti sve svoje ustreptale misli
i da mene muškarca prihvatiš u tebi želju razgrnuti.
Nježnim ću zanosom obasuti tvoje lice trepavicama,
napojiti kapima bistrog narančinog soka vrele usne
i natopiti polja tvojih grudi nebeskom rosom žada.

Zagrliti i usred zlatnih vrtova horizonta te dovesti,
milovati tvoja meka bedra rajskim mirisima narda
i na proplanke stomaka tiho pustiti medene uzdahe.
A zatim ćemo kada završimo s jelom, voditi ljubav
u kraljevstvu, gdje ćes se ženom i kraljicom osjećati
i pod tijelom svoga muža i podanika uživati i vladati.

Modra trešnja

Pored mog prozora svaku večer mjesec zastane
i što zatekne tada na ulici ponudi mom pogledu,
zatim dovede vjetar, a s njim i plavetnilo primakne
i u toj slici kakvu samo srebro napraviti može,
neprestano titra moja želja da te ugledam u noći.

Gledamo se optočeni mjesečinom moja ljubav i ja,
čekamo i ne slutimo buru što dolazi s vjetrovima,
ne ćutimo u toj nagomilanoj tišini požar samoće,
već uz jecaje i ritam srca prislanjamo najdražu bol,
da u klecanju koljena ne bi otkrila slomljenu dušu.

Zatim, odjednom, ispod misli modra trešnja zadrhti,
sjaj više nije trom i vrhovi neba se polože na cigle.
Tamne sjene nestanu i tračak čežnje uplovi u sobu,
tijelo postane mjesto događaja, snaga dahom uzleti
i s planina ravnicom procvjetaju tvoje prozirne latice.

Voda što teče mojim venama, poput plamena zaigra,
izvori njenih tokova isprepletu tanke niti nježnosti,
dolinom kojom rastu kapi razapne se mreža radosti,
a ti prostrujiš zrakom i vatrom, zemljom i vodom,
i svakom kutku moga tijela dodaš osmjeh zvijezda.

Nitko me kad si u meni ne dira svojim osjećajima,
ničije me ruke dok se rastapaš mojom dušom ne traže,
ali se nemir ipak javlja porama, jer žeđ u raju postoji
kao kad natopljeni suncem zasjednu nizinom oblaci
i umjesto kišom, prstom tuge dotaknu njihovo sjećanje.

Kamo, kamo si mi noćas otišla, moja draga prepelice?
Kad si nestala u jednom trenu i utekla u krilo mraka?
Zar se bojiš mirisa modre trešnje i njenog zrelog obrisa,
pa u meni ostavljaš uzaludna čekanja kao melem plaču?
Kamo, kamo si se sakrila po ovom suhom vremenu?

Htio bih se prstenom zauvijek oko tebe okružiti,
posjetiti jutra u kojima tvoja njedra dišu, mila moja.
Protrčati u zalazak dana radosnim proplancima sreće
i s tobom usred tople postelje, dočekati mjesečinu,
da zagrljajima smirimo umore naših vrelih usana.

Nemoj nestati uz obalu mora, niti vrhovima planina otići,
već sa zlatnom školjkom danas pođi i moju ljubav potraži.
Sve će tvoje strepnje nestati u okusu modre trešnje
i ti ćeš opet kao nekada, pitomim horizontom poletjeti.
Umjesto rumene magle, tvojim će se očima spokoj širiti.