Urbane legende

Jedna žena, vozeći se podzemnom železnicom na Menhetnu, osetila je kako joj je neko otkinuo zlatni lančić upravo dok je metro dolazio u stanicu. Reagujući automatski, ispružila je ruku i otkinula lančić koji je visio oko vrata njenog napadača, dok je on počeo da beži kroz vrata i uz stepenište. Kasnije, prijatelj zlatar joj je rekao da je lančić koji je otela napravljen od čistog zlata. Njen lančić je bio samo jeftina imitacija. Ovu priču je čuo njujorški novinar 1989., ali sama priča nije potvrđena. Uključena je u zbirku urbanih legendi zbog poznate teme nenamerne krađe.

Jedan moralno posrnuli čovek je više puta pokušavao da izvrši samoubistvo, ali svaki put neuspešno. Po ko zna koji put, pokušao je ponovo.

Otišao je na jednu morsku liticu, popio otrov i vezao sebi konopac sa kamenom oko vrata, da bi se obezbedio, da kada bude pucao iz pištolja sebi u glavu, potone pravo na morsko dno.

Međutim, verovatno od uzbuđenja ili težine kamena, spotakao se, i u sred pada, pištolj je opalio, presekavši konopac sa kamenom. Čovek je poleteo niz liticu i… upao pravo u duboko more!

Struja je počela da ga nosi ka pučini. U međuvremenu je naišao jedan brod. Posada ga je spazila i izvukla živog na palubu. Davljenik je, usled napijanja morskom vodom, povratio i izbacio iz utrobe otrov.

Čovek koji je preživeo pad s litice, olovni metak, ispijanje otrova, davljenje u moru, na kraju je umro na palubi broda – od hipotermije!

Nestanak autostopera

Najčešće skupljana i najdiskutiranija suvremena legenda, “Nestanak autostopera”, zapravo je iznimka pravilu urbanih legendi prema kojemu se one ne bave nadnaravnim pojavama. Zapravo, možda bi bilo bolje govoriti o toj međunarodnoj priči kao o dijelu stalne tradicije nadnaravnih legendi nego kao o “urbanoj legendi” u uobičajenom smislu. Sama se bit te priče manje ili više zadržala u stotinama skupljenih varijanti; uključuje misteriozni lik pored ceste koji autostopira do dogovorene destinacije, a tada nestaje iz vozila u pokretu. Ponekad je autostoper prvo izrekao neki čudan ili proročanski komentar, često je njegova sličnost duhu potvrđena kada ga vozač pita za adresu ili kad vidi fotografiju ili neki drugi portret autostopera. Za sliku se pokaže da prikazuje davno umrlog rođaka koji je poginuo u prometnoj nesreći na istome mjestu na kojem se pojavio autostoper. U tipičnoj američkoj verziji autostoper je mlada žena u svijetloj svečanoj haljini koja posudi kaput ili vestu od vozača, tada nestane, a identificiraju ju prema portretu. Ona “vrati” odjevni predmet tako što ga ostavi na svom grobu, kako bi ga vozač pronašao.

Nezakopčani vodoinstalter ili mehaničar

U obje tipične verzije ove legende žena, vraćajući se kući iz trgovine ugleda muškarca za kojeg pretpostavi da je njezin suprug kako radi ispod sudopera ili pod autom. Samo mu noge vire van, i ona zaigrano otkopča njegov šlic i pomazi ga. Ubrzo žena otkrije da je njezin muž u dnevnom boravku i čita novine, te da je odustao od popravljanja i pozvao profesionalca. Potrče u pomoć drugome muškarcu kojeg pronađu bez svijesti jer je bio naglo digao glavu kada mu je nenadano otvoren patentni zatvarač.

Odluke u karijeri

Dečku sa sela, kojem je loše krenulo u velikom gradu, odbijena je molba za posao knjigovođe u javnoj ustanovi nakon što se pokazalo da je nepismen. Žaleći ga, gospođa mu je dala dvije crvene jabuke. Dečko ih je stavio na poklopac kante za smeće dok je vezao cipelu, no stranac koji je prolazio zaustavio se i kupio ih od njega. Dječak je kupio još jabuka, prodao ih, i nakon nekog vremena svoje trgovanje pretvorio u vlasništvo dućana s namirnicama, a potom i cijelog lanca trgovina. Poslije u životu, kao bogataš, nagrađen je kao biznismen godine; tada novinar otkrije da je čovjek još nepismen. "Gospodine," upita ga, "što mislite da biste postali da ste znali čitati i pisati? čovjek odgovori, "Pretpostavljam da bih bio knjigovođa u javnoj ustanovi. čitatelji Williama Somerseta Maughama prepoznat će tu priču kao varijaciju radnje Maughamove kratke priče iz 1929. Crkvenjak (naslov se odnosi na engleski naziv za domara crkve). U Maughamovoj verziji glavnog lika otpusti vikar kada otkrije da je nepismen. Nakon niza sretnih događaja on postane vlasnik lanca modernih trgovina u Londonu te ispriča novinaru da bi da je znao čitati i pisati, bio domar crkve Svetog Petra na trgu Neville. Suočen sa sličnom radnjom u jednom drugom djelu, Maugham je objasnio da je priča "poznati dio židovskog folklora, i zaista, Sigmund Freud je ispričao još jednu tradicionalnu verziju u kojoj nepismeni Židov postane naftni magnat, a da je znao čitati i pisati postao bi poslužitelj svijeća u Rzezowu. Druge priče o Odluci u karijeri govore o drugim zanimanjima. Na primjer, nogometni trener regrutira igrače vozeći se po selima i pitajući dječake koje vidi kako oru kojim putem treba ići da bi stigao do sveučilišta. Ako dječak digne plug kako bi odgovorio, trener ga predlaže za sportsku stipendiju. Iako je ta priča bila ispričana o Bronku Nagurskom, među ostalim velikim američkim nogometašima, osnovna radnja ide sve do europskih priča o regrutiranju vojnika za carsku, kraljevsku ili neku drugu vojsku. Sve takve priče ljudima su zanimljive zbog često slučajne prirode njihovih odluka o karijerama u stvarnom životu ili o izboru studija, promjeni posla i slično.

Osveta biljke

Ovo je istinita priča, potvrđena izvještajima lokalnih novina, po radnji slična pričama “Osveta životinje”. Umjesto “ožičene” životinje koja se vraća s eksplozivnim teretom ubiti ili teško raniti svojega mučitelja, u ovoj priči veliki kaktus osvećuje se čovjeku koji ga je uništio. U veljači 1982., kao što su izvijestila dva dnevna lista iz Phoenixa u Arizoni, Davida Grundmana ubio je golemi, prevrnuti saguaro kaktus na kojem je vježbao pucati iz puške. Pucnjevi su tako oslabili biljku da je pala i sletjela ravno na Grundmana. Strašni izgred postao je zloglasan lokalno i nacionalno s nekim varijacijama u detaljima, čime se približio legendi. Ova je smrt bila proslavljena u pjesmi pod imenom Saguaro grupe Austin Lounge Lizards, koja se pojavila 1984. na albumu Creatures from the Black Saloon.

Par koji je zapeo

Par ostane zaglavljen za vrijeme spolnog odnosa u malom sportskom autu; u tom neugodnom položaju pronađe ih ili policajac ili prolaznik. Auto se mora rastaviti i mora se pozvati hitna pomoć kako bi ih se razdvojilo. Jedna vrlo poznata verzija završava ovako: “Uzrujana žena, nakon što su joj pomogli da izađe iz auta i da se obuče, zajeca, 'Kako ću objasniti suprugu što mu se dogodilo s autom?'” Iako se tvrdi da je to stvaran događaj koji se dogodio u Londonu '70-tih, priča o ljubavnicima u zamci ima nekoliko varijacija i puno različitih lokacija - i britanskih i američkih - te prototip u klasičnim mitovima i legendama. Popularne knjige i časopisi često su predstavljali priču kao “istinitu”. Poznato kao Penis captivus ili vaginismus u medicinskoj literaturi, stanje u kojem se penis “zaglavi” tijekom spolnog čina znanstvenici spominju kao “rijedak ali razmjerno prolazan simptom s posljedicama koje su manje senzacionalne od onih koje se izmišljaju u glasinama.”

Plivačica oplođena jajima hobotnice

Tradicionalni motiv engleskih legendi čini se da nema nikakva smisla fiziološki gledano. Motiv je ovaj: Djevojka proguta punoglavca: u njoj naraste hobotnica s pipcima koji dopiru u svaki dio njezina tijela. Očito, ovdje bi trebalo biti riječi o zarazi žabom ili žapcem, a ne hobotnicom. Razumnija je, iako još sumnjiva, moderna verzija priče koja se, čini se, razvila iz tog motiva, a obično zvuči poput kratkog primjera koji slijedi, a objavljen je u novozelandskim novinama 1990.: "Prije nekoliko godina mlada se žena žalila na bol u trbuhu. Za vrijeme operacije otkrili su u njoj malu hobotnicu. Objašnjenje? Progutala je jaje hobotnice dok je plivala." “Plivačica oplođena jajima hobotnice” pripada tradiciji priča o zmiji u njedrima koje se odnose na različite vodozemce ili ribe koje rastu u ljudskom tijelu, a priča odzvanja strahom od neželjene trudnoće.

Pokušaj otmice

U ovoj legendi malo je dijete nestalo nakon što su njegovi roditelji na trenutak skrenuli pogled dok su bili u šoping centru ili robnoj kući ili u zabavnom parku. Nakon što su obaviješteni nadležni u trgovini ili parku, zatvoreni su svi izlazi osim jednog a roditeljima se savjetuje da promotre sve koji odlaze, te da posebno obrate pozornost na cipele male djece. Objašnjeno je da iako potencijalni otimači često promijene izgled djece ili njihovu odjeću, često zaborave promijeniti djeci cipele. Zasigurno, roditelji prepoznaju svoje dijete koje je pod sedativima i prerušeno a iznose ga nepoznati ljudi, nakon što uoče njihove omiljene tenisice s istaknutim logom. Ponekad je potencijalni silovatelj ulovljen dok šiša ili boji djetetovu kosu u WC-u. Zapravo se ista legenda s manjim varijacijama prepričava u vezi s određenim poduzećima od barem sredine '70-tih, a i dalje se priča u vezi s novootvorenim trgovačkim centrima, dućanima i parkovima. često se naglašava da otimači namjeravaju djecu prisiljavati na snimanje dječje pornografije a nekad se kaže da je otmica bila uspješna te da je dijete poslije prepoznao netko tko je gledao takav film. često legenda završava glasinom da je lokalna policija upoznata sa slučajem ali da je prikrila činjenice kako se ne bi naudilo poslovanju imenovane kompanije. To navodno objašnjava činjenicu zašto lokalni mediji nisu objavili vijesti o pokušanoj otmici. Zapravo, mnogi lokalni mediji izvještavali su o takvim događajima, ali stalno im je namjera bila suzbiti glasine i legende o pokušanim otmicama.

Poruka pod markom

Ova europska legenda o teškim uvjetima za vrijeme Prvog svjetskog rata prerasla je u internacionalniju priču o strahotama tijekom Drugoga svjetskog rata. U oba razdoblja tajna poruka napisana je ispod marke. U ranijim pričama pismo stiže u Sjedinjene Države od rođaka iz Njemačke koji piše da je tamo sve u redu i da bi američki rođaci možda željeli parom odlijepiti markicu s omotnice za “malog Alfa”. Ali u obitelji nema nikoga s tim imenom. Kada odluče pratiti trag i skinu marku, Amerikanci ispod nje pronalaze malim slovima napisano “Mi gladujemo”. U nekoliko verzija priče “Poruka pod markom” iz Prvoga svjetskog rata otkriveno je da je izvor skrivene poruke logor, a tijekom Drugoga svjetskog rata to je postala standardna verzija. Vojnik zatvoren u njemačkom ili japanskom koncentracijskom logoru šalje pismo kući sa sličnim zahtjevom “da se marka sačuva za malog Johnnyja”. Ispod marke je napisano, “Odrezali su mi ruke!” ili “Odrezali su mi jezik!”. činjenica je pak, da je zatvoreničku poštu tijekom ratova slao Međunarodni Crveni križ i da im nisu bile potrebne poštanske marke. Postoje dokazi da su se neke obitelji služile lukavstvom i slale skrivene poruke pod poštanskim markama tijekom rata. Na primjer, Corrie ten Boom, Nizozemka koja je radila za Pokret otpora, u knjizi The Hiding Place iz 1971., opisuje svoje iskustvo kad je u njemačkom zatvoru primila paket od kuće. Rukom napisana adresa stajala je ukoso prema gore i nadesno, te se činilo da pokazuje na poštansku marku, pa je ona namočila marku, skinula je i pronašla poruku, “Svi satovi u tvom ormaru su sigurni”, što je bila kodirana poruka da su Židovi skriveni u tajnoj sobi pobjegli na sigurno.

Policajci u malom odjelu ispituju sumnjivca za kojeg su uvjereni da je kriv za zločin koji istražuju, ali čovjek odbija priznati. Policajci stave cjedilo na čovjekovu glavu i pričvrste ga žicama za stroj za kopiranje, govoreći mu da je to detektor laži. Stavili su list papira na kojem je napisano: “Laže!" pod poklopac kopirke i svaki puta kada osumnjičeni odgovori na pitanje oni pritisnu tipku za kopiranje i list se pojavi s natpisom: „Laže!“ Osumnjičeni ubrzo prizna da je počinio zločin. Postupak s cjedilom i kopirkom² priča je dobro poznata i policajcima i odvjetnicima diljem Sjedinjenih Država, a mnogi su ju čuli od drugih kolega ali nitko nikada nije tvrdio da je bio prisutan kada je trik izveden. često su ga (u raznim verzijama) prikazivali kao istinit pisci koji su htjeli vjerovati da se, ako je neko ranije izdanje tvrdilo da je policija pribjegla takvom triku, to onda zaista dogodilo. Postupak je također bio odglumljen u barem dvije TV-serije o policajcima.

Profesor obećava studentima da im neće dati nenajavljeni test sve dok “ga ne vide kako u učionicu ulazi kroz prozor”. Zatim jednoga dana, nakon što su studenti ušli, njihov profesor ulazi penjući se kroz prozor s veselim izrazom na licu i snopom testova ispod ruke. Pokazalo se da je on prije radio kao cirkuski akrobat. Varijacije priče opisuju testovima naoružanog profesora kako ulazi kroz prozor na drugom katu ili kako izlazi iz velikog klavira. Ta se priča prepričava vezana uz iznenađujuće velik broj američkih profesora, čija su imena često navedena uz njihove ispravne akademske titule, iako ni jedna od tih priča još nije bila potvrđena.

Očajan čovjek pokušava izvesti samoubojstva primjenjujući nekoliko simultanih metoda, ali se one međusobno ponište. Na primjer, čovjek možda stoji na visokoj litici nad morem s omčom oko vrata zavezanom za drvo, s napunjenim pištoljem u jednoj ruci i bočicom otrova u drugoj. Popije otrov, opali iz pištolja prema glavi i skoči; ali metak prereže uže, on preživi pad a morska voda koju proguta natjera ga da povrati otrov. Potom otpliva na obalu. Manje zamršena verzija priče opisuje čovjeka koji je skočio s visokog prozora nakon svađe sa suprugom ili nakon što je dobio otkaz. Samoubojica padne na ženu (ili šefa, koji je izašao na ručak nakon neugodnog davanja otkaza). Žena (ili šef) umru, ali čovjek ostane živ.

Jednostavno, netko pronađe prst u tegli s kiselim krastavcima. Navodno je odrezan s ruke radnika tijekom procesa pakiranja. Nekako je staklenka promakla nadzoru tvorničkih inspektora a nekako je incident izbjegao i pozornost medija, jer je čini se priča sačuvana samo u usmenoj tradiciji. Od sve hrane za koju se može reći da je kontaminirana raznim sastojcima, prsti i staklenka kiselih krastavaca uistinu se često javljaju zajedno u urbanim glasinama i legendama. Možda zato što su neki krastavci – ili dijelovi krastavca – otprilike veličine prsta i prsti bi bili najočitiji dio tijela koji bi se mogao odrezati tijekom proizvodnje. Također, boja i miris tekućine za kiseljenje mogu sugerirati da bi prst mogao izgubiti svoju boju u staklenci te izbjeći pozornosti sve dok se staklenka ne otvori. Možda se neki takav incident zaista i dogodio, iako se rezanje prsta čini vjerojatnijim od kiseljenja, flaširanja i iznošenja iz tvornice. Za razliku od priča o miševima u bocama sa sodom ili pohanim štakorima, glasine o prstima u staklenci s krastavcima rijetko razviju narativni oblik ili sadržaj.

Smrtonosne Cizme

Pre vise od 100 godina kauboj je upucao zvecarku. Kako nije bila mrtva, gazio ju je sve dok nije umrla. Ali za nekoliko dana, covjek se misteriozno razbolijo i umro. Kada mu je sin porastao, ponosno je uzeo oceve cizme i poceo da ih nosi, ali nakon par dana se razbolijo i umro. Njegova zena, koja je tada bila trudna, uzela je cizme, i kad je njen sin stasao, dala mu je cizme i rekla: "Tvoj otac i deda su umrli u ovim cizmama. Dobro ih cuvaj." Ali nakon par dana, sin je umro. Tada je neko konacno otkrio da je u cizmama ostao zvecarkin otrovni zub, u kome je ostalo dovoljno otrova bar za jos par generacija.

Neobjasnjive Smrti

U izvesnoj bolnici stalno su se desavale neobjasnjive smrti. Ljekari nikako nijesu mogli da objasne zasto su pacijenti umirali nakon odlicno izvedenih operacija, nakon kojih su se nalazili u stabilnom stanju. Tehnicari su bezbroj puta proverili ispravnost svih aparata za odrzavanje zivota, odrzani su mnogi sastanci i diskusije, ali odgovora nije bilo. Onda su odlucili da postave kameru u sobu za intenzivnu negu. Sta su otkrili? Uvece, u odgovarajuce vrijeme, kada nije bilo drugog bolnickog osoblja, usla je cistacica, iskljucila aparate za odrzavanje zivota, ukljucila usisivac u tu uticnicu (posto je bila jedina u sobi), usisala sobu, obrisala prasinu, promenila posteljinu, i kad je zavrsila, sve je vratila u onakvo stanje u kakvom ga je zatekla...

Sudar Kamiona

Stariji par je probudila zaglusujuci tresak u pola noci. Probudili su se i vidjeli da su se na kraju njihovog imanja sudarila dva kamiona. Policija je dosla, pokupila tijela i zamolila farmere da se malo strpe dok ne odvuku olupine kamiona. Medjutim nakon par nedjelja, ljuti domacin je pozvao policiju i zahtijevao da se, zbog nevjerovatnog smrada, olupine smjesta odvuku. Dosao je tegljac i kad je odvuko prvi kamion, vidjeo je od cega dolazi smrad. Naime, izmedju dva kamiona, stajala je smrskana WW Buba sa jos 3 putnika u njoj.

Cetkica i Aparat

Kada se mladi bracni par, na medenom mesecu, vratio u sobu, vidjeli su da su sve stvari ukradene osim cetkice za zube i foto-aparata. Nijesu se ni trudili da zovu policiju, nego su pomocu kreditnih kartica pokupovali nove stvari, i nastavili sa medenim mesecom. Kada su se vratili kuci, razvili su film, i na jednoj fotografili su vidjeli velikog dlakavog covjeka, kako stoji u njihovoj hotelskoj sobi sa cetkicom za zube zabijenom u zadnjicu.

Pokusaj Ubistva

Izvjesna dama Linda je otisla u Arkanzas (USA) da posjeti svog prijatelja, i dok je bila tamo, otisla je u prodavnicu. Parkirala je auto pored automobila u kome je sedjela zena zatvorenih ociju, i sa rukama na glavi. Izgledalo je kao da spava. Kada je Linda izasla iz prodavnice, opet je videla tu zenu u istom polozaju, ali ovaj put otvorenih ociju. Izgledala je veoma cudno, pa je Linda pokucala na vrata, i pitala zenu sta nije u redu. Zena je rekla: " Neko mi je pucao u glavu, pa sad drzim svoj mozak da ne ispadne! ". Linda nije znala sta da radi, pa je utrcala u radnju i pozvala hitnu pomoc. Kada su stigli, morali su da razvale vrata od kola, posto su bila zakljucana. I kad su konacno usli, nasli su zenu, koja je drzala tijesto na potiljku. Sta se u stvari desilo? Konzerva instant tijesta, koja je stajala iza sjedista je eksplodirala, vjerovatno od toplote, stvarajuci buku slicnu pucnju iz puske. Ostaci konzerve i testo su pogodili zenu u potiljak. Kada je napipala glavu, pomislila je da je testo u stvari njen mozak, pa ga je drzala da ne iscuri...

Covek je jednu noc, tacnije pred samo jutro, krenuo kuci vozeci bicikl. Na sredini puta je ugledao malo belo jare. Covek je sisao sa bicikla i krenuo da ga doziva. Uhvatio ga je i stavio sebi u krila, a zatim nastavio voznju. Usput je tepao jaretu, koje je posle svih lepih reci postajalo sve teze i teze. Odjednom se jare okrenu ka coveku i rece mu "Kome si ti to tepao? Ko je jare malo? Sad ces da vidis kome si to govorio." Covek je od straha poceo da brze okrece pedale, ali bicikla nije htela da krene. Kada je poslao pretesko da okrece pedale on je sisao. Jare je i dalje nesto pricalo, a onda je ucutalo kada se iz sela zacuo petao. Tada je jare reklo "Imas srece sto je onaj *** zapevao inace bi video svog Boga". U tom trenutku je i nestalo. Covek je uzeo biciklu, potpuno polomljnenu. Kuci je stigao skroz pocupan, pocepan i prestravljen.

Jedan mestanin je umro. Samo sto je proslo bdenje, covek je pred svima ustao iz kovcega. Ljudi su se naravno zestoko uznemirili, a kada su se smirili covek je ispricao sta mu se desilo. Posle smrti je isao kroz neki tunel, a na kraju tunela ga je sacekao covek koji ga je poveo dalje. Dok su isli video je coveka kome je ruka bila u plamenu. Pitao je svog vodica zasto coveku gori ruka a on mu je objasnio da je to covek koji je tokom zivota tukao svoju majku pa je sada osudjen da pati. Zatim su sreli devojku kojoj je neprestano iz ociju tekla voda. Vodic mu je rekao da je to bila konobarica koja je gostima sipala vodu u pice. Sreli su dva psa koja su se klala, a vodic je rekao da su to braca koja su se u zivotu svadjala oko hrane i medja... Na kraju je covek dosao pred coveka sa ogromnom belom bradom koji je u rukama drzao debelu knjigu. On je zatim pogledao u knjigu i vodicu rekao nesto kao "Zasto ste njega doveli, njemu jos nije vreme, vratite ga brzo". On se tada probudio.

U selu je umro covek i rodbina je naravno pocela pripreme za sahranu. Dvojica ljudi su otisli do najblizeg pogrebnog preduzeca i kupili sanduk, a kupili su jos dosta stvari koje su bile potrebne za sahranu. Sanduk su natovarili na kamion i krenuli ka selu. U putu ka selu pocela je da pada kisa. Dok su se vozili primetili su coveka koji stopira i naravno stali mu kako ne bi cevok cekao na kisi ko zna koliko jos dugo. Covek je posao u kabinu a oni su mu objasnili da nema mesta u kabini zbog stvari pa ako mu ne smeta da sedne pozadi. Upozorili su ga da je pozadi sanduk, kako se ne bi uplasio. Covek, posto nije bio plasljiv, zahvalio se ljudima i seo pozadi. Posto je kisa pocinjala sve jace da pada, a na kamionu nije bilo cirade, covek je otvorio sanduk i legao unutra. Nastavili su voznju i posle nekoliko kilometara ponovo su naisli na stopera. Ponovo su stali i objasnili coveku da moze jednino u prikolicu. Rekli su mu da je pozadi sanduk ali da ima vec jedan covek pozadi pa da mogu da pricaju. Stoper se popeo u prikolicu i seo. Posle nekoliko minuta, covek koji je lezao u sanduku je pomerio poklopac i upitao svog novog saputnika:

- Prijatelju, jesmo li stigli?

Covek se uplasio, skocio iz prikolice i poginuo.

Djevojčica u noći

Ova prica je iz Sremcice. Takodje, preuzeta negde sa neta...

Devojka je krenula kuci oko 23h. Bila je kod druga pa je on izasao da je isprati...

Kada se decko vracao kuci sa stanice, prolazio je kroz slabo osvetljenu ulicu. Sa jedne strane su bile kuce, a sa druge strane puta njive i livade...

Dok je isao ulicom video je devojcicu od 5-6 godina. Devojcica je imala plavu kosu, vrtela se oko sebe, gledala u nebo i nesto mrmljala... Njemu je odmah bilo neobicno sta malo dete radi napolju samo i to jos skoro u ponoc. Prosao je pored nje, ali ga je i dalje zanimalo ko je ona jer je ranije nije video u komsiluku. Okrenuo se da je ponovo pogleda... Samo devojcica vise nije bila na ulici, vec u dvoristu jedne kuce. Ali, ograda i kapija su bile visoke oko 1,5m, svetla u kuci pogasena i nikoga nije bilo u dvoristu da je pusti unutra... Takodje, bila je na mestu koje je bilo prilicno udaljeno od mesta gde je stajala kada ju je decko prosao, tako da za to kratko vreme sigurno ne bi uspela da predje taj put.

Decko se uplasio i ubrzao... Ipak, radoznalost ga je naterala da se ponovo okrene. Devojcica je ovog puta bila na drugoj strani ulice, na sredini jedne njive, dosta udaljene od dvorista. I dalje se vrtela u krug i gledala u nebo... Decko je nastavio jos brze da koraca a kada se okrenuo ponovo, devojcice vise nije bilo...

Covek se sam vracao kuci i na jednoj livadi video je, obasjano mesecinom, malo jare. Malo se iznenadio, pomislio da se jare izgubilo, a onda poceo da ga zove, sigurno u nameri da ga odnese kuci... Cucao je tako i zvao jare "Dodji jare, dodji ovamo..."

A onda se jare okrenulo, pogledalo ga pravo u oci i dubokim glasom reklo "Dodji ti ovamo!"

Zena se vracala kuci kada je primetila da je prate 2 zene. Bile su to visoke zena, bledih duguljastih lica, potpuno iste - kao bliznakinje. Bile su obucene u duge mantile i sa sesirima. Zena je tada ubrzala i kada je stiglla u dvoriste okrenula se da vidi da li su i dalje iza nje. Kroz odskrinutu kapiju je videla da obe zene imaju kozije noge. Zena je bila ubedjena da su je pratile 2 smrti.












Decko koji je napisao ovu legendu, ubrzo je cuo od druga slicnu pricu. Njemu je deda ispricao:

Dok je vozio kasno nocu, zaustavile su ga 2 zene. Covek ih je primio u kola. Bile su obucene u duge mantile i sa sesirima. Dok su ulazile u kola primetio je da imaju kozije noge. Nije nista rekao, odvezao ih je do mesta gde su putovale i one su izasle.

Kasnije, takodje na jednom forumu, devojka je ispricala iskustvo njene drugarice:

Devojka se vozila kasno nocu sa roditeljima koji su bili na prednjim sedistima. Dok su putovali primetili su devojku, plavusu, u dugom crnom kaputu. Isla je pored puta, ali kao da je tesko hodala. Stali su da je pitaju da li joj je potrebna pomoc. Majka devojke, koja je sedela na suvozacevom sedistu, otvorila je vrata i krenula da nesto upita devojku. Osetila je udarac kopita u grudi, a devojka se okrenula ka njoj. Zena je kasnije ispricala da je njeno lice bilo izmedju ljudskog i kozijeg. Zena se, uplasena, proderala na muza da vozi dalje i on je odmah dodao gas, tako da nikada nisu saznali sta je to bilo.

Prizivanje duhova

Devojci je ovo ispricala majka:

Kada je bila mladja, odlucila je da sa najboljom drugaricom priziva duhove. Namestile su case, slova i sve kako su cule da treba. Odlucile su da dozivaju njenog dedu. U tom trenutku dok su one dozivale duha, u jednoj od susednih soba je spavala njena baba. Devojke su pocele sa prizivanje... Odjednom je u sobu uletela baba i pocela da vice da prestanu sa tim sto rade, iako zena nije ni znala sta je u pitanju. Uglavnom, kada su one prekinule, baba im je rekla da je sanjala san u kome joj se javio muz, deda kojeg su devojke dozivale, i rekao joj da ode i kaze da ga ostave na miru, da ga ne uznemiravaju vise. Baba se odmah probudila i dosla kod devojaka i prekinula ih.