Trenutno slušam...

Zdogovorenoooo! ;)
Navozat ćemo se mi bome!
Em helikopter, em čamac, em gliser, em tačke, em porsche... ;)

ee a može i taj čamac...

znaš onu foru...mesečina, leto, jezero , čamac na njemu i tako to..

Ovaj opjevani čamac?

A jel baš mora ljeto? Može neko drugo godišnje doba?

pa može i zima, ali malo je nezgodno da se vozimo u bundama i zimskim kaputima..

Oh krajnosti moja, pa postoje proljeće i jesen!
Ili se nešto promijenilo u međuvremenu?

nema više ni proleća ni jeseni...samo zima i leto pa biraj..

a dobro...možemo da se klizamo na zaleđenom jezeru..

Imaaaaaa!

Ne, ne, ne kližem više! Klizah se, razbih se, zamalo se utopih i više ne prakticiram taj sport!

neeeema više proleća ni jeseni...shvati to, isto kao što i je i deda mraz umro...

žao mi je na gorkoj istini ali je tako..

Neeeeeeeeeeeću taaaaaako!
Imaaaaaaaaa, ima i imaaaaaaa!

znam, teško je...jbg. šta je tu je...

bićemo okovani večnim ledom i snegom i Sunce će spržiti sve na Zemlji...


a Deda Mraza neće biti da nam pomogne..

Briga me za njega, ionako mi nikad nije bio pretjerano drag
prepao me dok sam bila klinka i imam veliko odstojanje prema njemu!
Više volim Sv Nikolu!

Hoću jesen i proljeće! Odmah!


[youtube] https://www.youtube.com/watch?v=MSPkvubUXKg[/youtube]

Dokle god je ove pjesme, bit će i jeseni!

Taman htjedoh staviti i tu pjesmu!

Hvalaaaaaa, uljepša mi, na trenutke depresivan dan zbog depresivnih i neprihvatljivih saznanja!

jbg, istina kao što rekoh je gorka ali prihvatićemo je bez obzira na poslledice...


neka nam jesen i proleće ostane u lepom i nezaboravnom sećanju...

nek im je večna slava i hvala..

Neeeeeeeeee prihvaćam!
Želim da mi, dok prolazim parkom, dupe tresne od beton zbog mokrog lišća! I želim da mi se kestenje lomi od malu glavicu, dok prolazim istim tim parkom!

Ne, ne i ne!

Ako ništa, zovem soboslikara, da mi oslika sobu u jesenskim tonovima,
a po podu ću nabacati lišće!

samo za tebe...pesma o jeseni...


Jeseni moja, pozdravljam te!... Hodi,
I pođi sa mnom preko rodnih strana,
Po lijepijem mjestima me vodi,
Gdje šume čežnje mojih davnih dana.

Onamo ima ruža zavičajnih,
Što nisu svele od studena inja,
I vrela živih i putanja sjajnih,
Gdje duša ljuta još rudi i tinja.

Milo cvijeće otuda mi maše,
Njegove čiste i svilene čaše
Slatkim napitkom prepunjene stoje.

Jedan vijenac od njega ću sviti,
I s molitvom ga na grob položiti
Svog mrtvog ljeta i mladosti svoje.

Aleksa Šantić...
upoznata sam s tom pjesmom! I nemoj više!!

Sad je vrijeme da se prebacimo na onu temu " za dizanje raspoloženja"
ili kako već bješe!

meni recimo ovo sad odgovara...

digo sam ruke i pevam ko slavuj..

Bujna mašta, sad ću te zamisliti kako meračiš!

zamisli kako mi je cigareta u desnoj, čaša u levoj, raširene ruke, poluzatvorene oči i pevam..

Tako vala nekako i bješe, samo bez čaše,
jer zamislih da si eksirao i onako demonstrativno spustio čašu,
ruka u zrak i počinje "dernjava"!

hahahahahahha...bravooo...tako je i bilo..


sad možda i skršim nešto stakleno..

sad ja moram po onu rakiju iz frižidera, zašmagalo mi se!



Živio ti meni! Cin, cin!

pazi sad ovo...pesma mog života...jaooooooo..

Neeeeeeeeee to radit!
Ooooj ne volim kad nas tako neke stvari obilježe do kraja!

Aj sjedaj u taj helikopter pa da se zabetoniramo k'o ljudi!