Parapsihologija općenito

"Parapsihologija nije ni spiritizam ni praznovjerje. Ona je pokušaj istrazivanja funkcija licnosti s one strane praga svijesti"
	G.N.M.Tyrrell

Parapsihološki fenomeni
Druga strana stvarnosti
Nema broja onima kojima se desilo da prozive "neobicno” iskustvo, iskustvo koje ostavlja covjeka iznenadjenog ili ustrašenog.
Kada
bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao,
pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost,
osjetili glasove kada su sami, vidjeli "nekog” u sobi u trenutku
budenja. Slucajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne
pojave?Mnogi smatraju da se parapsihologija ne moze izdvojiti kao
zasebna oblast (para)nauke. Ona bi se, prema nekim svojim
karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine i tajna ucenja,
kao što su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je
poznato, covjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i
mogucnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se buducnost moze
predvidjeti, a sudbina promijeniti.
Zanimljiva proslost
Mozda
je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e.
iskušao sedam prorocišta trazeci od njih da predvide šta ce uciniti na
dati dan. Kazu da je samo prorocište u Delfima (Grcka) polozilo "ispit”.

Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom
spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu
(New York) porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da su
izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i
Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kuci boravi duh. Dvije
sestre, koje je pod svoje uzeo jedan sposoban medij, krenule su na
turneju po Sjedinjenim Drzavama prizivajuci duhove po narudzbi,
gomilajuci bogate darove. Bavile su se tim sve do 1888. kada je Margaret
priznala da je prizivanje duhova bila dobro smišljena prevara.

ZAGONETKA KOJA JOS NIJE RIJESENA: Sta uzrokuje samospaljivanje?

Ali
spiritizam je vec uveliko zapalio maštu ljudi. Uveliko se povecao broj
seansi a s njima i fenomena: materijalizacija duhova, levitacija,
telekineza, glasovi u tami...
Krajem 19. stoljeca i znanost se
pocela zanimati za parapsihologiju, i to sa kontradiktornim rezultatima:
s jedne strane u Londonu nastaje Društvo za psihicko istrazivanje
(Society for Psychical Research) koje ce demaskirati mnoge obmane, a s
druge strane sir William Crookes, cijenjeni engleski fizicar, koji
ubjedljivo tvrdi da su sposobnosti nekih medija istinite.
Neumoljiva statistika
Tridesetih
godina paznja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima
obdarenim telepatijom, vidovitošcu i predvidanjem. Rijec je, dakle, o
posobnostima za koju je Joseph Rhine odredio termin ekstraculne
percepcije ili Esp. Ali, priznaju znanstvenici, njegova je veca zasluga
što je statistiku uveo kao metod za objektivno ocjenjivanje rezultata
testa.
Danas su se proucavanja paranormalnih fenomena proširila na
slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za
to je zasluzan parapsiholog Charles Honorton koji je 1974. predlozio
tehniku "gancfeld" (ganzfeld), što je njemacka rijec za "jednoobrazno
polje”. Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon
pazljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške.
Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored
strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 odsto tacnih odgovora,
procenat je, medutim, iznosio 35. Vjerovatnost da je rijec o slucajnosti
bila je jedan prema dvadeset hiljada.
Prisustvo fenomena
Godine
1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg,
iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tacni odgovori
umjetnika bili su 47 odsto, a kod muzicara cak - 56 odsto. Anthony
Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da ce se za
deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje
telepatskih sposobnosti svakog covjeka.
Na polju psihokineze
(sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomocu misli) koristi
se "generator slucajnih dogadaja”, elektronski aparat koji emituje
signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slucajnom slijedu. Osoba
treba nastojati da utjece na mašinu tako da rezultatima više ne dominira
slucaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. godine
ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena.
U stvari,
eksperimenti su dostigli nivo tolike tacnosti da su iskljucene
metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije
zadovoljila skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se
jednom koriguju, drasticno smanjuju procenat uspjeha.
Jedan od
najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, prozimanje
materije. Godine 1988. Švajcarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom
misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija.
Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila
zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lemljenja, lijepljenja
ili neceg slicnog, ali je, navodno, nekoliko godina kasnije, Amerikanac
Martin Gardner ukazao je na jednostavan sistem za realizaciju istog
eksperimenta, ali izvan parapsihologije, odnosno poštujuci prirodne
zakone.
Zbunjena nauka
Mnogim
"nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi i pranoterapeuti,
odnosno bioenergicari, dakle, oni koji tvrde da svaku bolest mogu
lijeciti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma u što su se,
konacno, uistinu uvjerili i mnogi pacijenti. Iako su mnogi
dobronamjerni, za vecinu znanstvenika nema nikakvog dokaza da iz
njihovih dlanova izlazi nekakva blagotvorna energija koja ozdravljuje
bolesne. A kako ne znaju naci racionalno objašnjenje za uspješna
ozdravljenja, njihovi se komentari obicno završavaju na primjedbama da
je, moguce, rijec o placebo efektu, odnosno o snaznoj (blagotvornoj) -
sugestiji!
Da bi odbacile teze o "iscjeljiteljskom dodiru” skeptici
su napravili eksperiment sa devetogodišnjom djevojcicom Emily Rosa iz
Lovelanda (Colorado). Pranoterapeut je trebao uvuci ruke u dvije rupe
izbušene u ekranu i, bez mogucnosti da vidi, reci da li se ruka Emily
nalazila blize desnoj ili lijevoj. Nijedan od 21 terapeuta nije uspio
prevazici procenat uspjeha kao da je od oka pogadao. Rad Emily je tako
zasluzio da bude objavljen u jednoj uglednoj medicinskoj reviji.
Najteze
je provjeriti takozvana "putovanja izvan tijela” (astralna putovanja),
iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, "vidi” ambijent iz
polozaja koji je drukciji od polozaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji
pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probudene iz kome koje su
ispricale da su bile odvojene od tijela ili da su tamo negdje, "na
drugom svijetu", susrele mrtve rodake.

SENZACIJA PROSLOG VIJEKA : Parapsiholog Uri Geler godinama nije silazio sa prvih stranica svijetske stampe

Jedan
od najvecih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore,
smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili culni poremecaj
mozga. Ona smatra da se na jednoj dvomislenosti zasniva i rašireno
mišljenje da covjek ne koristi više od desetak procenata svoga mozga,
što bi znacilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne
sposobnosti.
- Iako je dosta stvari nepoznato i teško razumjeti,
principi funkcioniranja i mogucnosti ljudskog mozga su jasni i ne
postoje misteriozni "rezervni" dijelovi! - tvrdi Susan Blackmore.
Tajna istrazivanja
Jedna
od slabijih tacaka parapsihologije jeste nepredvidljivost i
dvosmislenost fenomena. Pocetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni
program za ocjenu i angazovanje senzitiva (medija) u špijunazi. Godine
1995. angazovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da
ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvanicnim izvještajima, zakljuceno
je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Dakle, gotovo bez imalo
prakticne korisnosti. No, mnogi misle da pravi rezultati nikada nisu
ugledali svjetlost dana i da se još i dan-danas cuvaju u strogo
kontroliranim sefovima.
Utisak je, smatraju skeptici medu
znanstvenicima, da se cak i u slucajevima kada je potvrdeno postojanje
parapsiholoških fenomena, radilo o tako slabim i nesigurnim
manifestacijama da nikako ne mogu utjecati na naš zivot. Barem dok se ne
nade nacin za proširenje i pojacavanje efekata. Godine je 1990.
japanski elektronski kolos Sony zapoceo s projektom za provjeru da li
psihicki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je,
navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak
od pocetka! No, pouzdano se zna, da znanstvenici, medu njima i oni
najugledniji, vec godinama eksperimentiraju istrazujuci parapsihološke
fenomena, a rezultati njihovih saznanja drze se, kazu, u strogoj
tajnosti...



Izvor