Znanost bez odgovora

Pitanja bez odgovora
Da
li je suvremena znanost potpuno istrazila morsko dno, koje zauzim
gotovo dvije trecine naseg planeta? Kakve misterije krije ocean u
dubinama koje ni najmodernije amfibije nisu posjetile? Koliko ima istine
u legendama o neobicnim bicima, morskim bogovima, koji su u drevnoj
proslosti na morskom dnu izgradili svoje blistave gradove? Imaju li ta
vjerovanja veze s fantomskim otocima, “lutajucim Holandezima” i
nestancima brodova i zrakoplova u ukletim podrucjima kao sto su
Bermudski trokut i Vrazije more?

Polinežanska vjerovanja
Stanovnici
polinezanskih otoka duboko vjeruju da su njihovi preci stigli iz mora i
da ce se njihovi potomci, nekada, u buducnosti, vratiti u svoju plavu
postojbinu. O tome govorte mnoge legende i prastare pjesme, a najstariji
domoroci i dan-danas ce vas uvjeravati kako su njihovi pradjedovi tajno
odrzavali ljubavne veze s djevojkama-ribama.
Kako su ljudi-ribe napustili morske dubine?
Jednog
je dana, kazu polinezanske legenda, vjetar neshvatljivom snagom iscupao
more i otkrio naselja ljudi-riba. Kako se more vise nije vratilo u
svoje korito, ljudima-ribama nije preostalo nista drugo nego da ostanu
na kopnu i tu nastave svoj zivot!

Ljudi s perajima
U
svojim “Juznomorskim sjecanjima 1875-1880”, njemacki je pomorac i
trgovac Franz Hernsheim, zabiljezio kako su mu na polinezanskom otoku
Japu pricali o jednom otoku na sjeveru, koji je donedavno postojao.
Japuanci su s njegovim stanovnicima bili u zivom saobracaju. No, desilo
se da su bogovi mora otok odnijeli na morsko dno, ali su njegovi
stanovnici i dalje nastavili odrzavati vezu sa Polinezanima. Kada bi
dolazili iz dubina, na sebi su morali nositi peraja, kao ribe, koje su
skidali i ostavljali na obali!

A šta kaže znanost?
Kada
su u pitanju fantomski otoci, smatra znanost, postoji vise ovjasnjenja.
U proslosti su se niski oblaci na obzorju moreplovcime nerjetko cinili
kao otoci, pa su ih biljezili u svoje karte. Nekada se desava da citavi
otoci morske trave plove po povrsini oceana. Takav je slucaj zabiljezen
1892. godine, kada je jugoistocno od Bahama, primijecen pravi ploveci
otok, dugacak vise od 40 metara, na kojem je neko drvece bilo visoko i
10 metara.
I velika jata delfina ili nekih drugih riba, pod
odredenim atmoisferskim uvjetima, mogu liciti na fantomske otoke, a
zasigurno su u proslosti i mnoge morske nemani, koje su se mirno
odmarale na povrsini ocena, na kartama ucrtavane kao otoci.
Osim
toga i na moru postoje fatamorgane: lelujanje vodene pare na obzorju i
cudno prelamanje svjetlosti, mogu se ponekada doimati poput - fantomskih
otoka! Na kraju, svakome je jasno da je nas planet jos uvijek ziv i
aktivan i da pomijeranja Zemljinih ploca, nerjetko izaziva lancane
procese u kojima se, kao posljedica, pojavljuju i nestaju otoci!