Miloš Dopud

BUNA

Shvati ko te zajebava
govoreci da je prava
istina u onoj zori
koja svice u pokori.

Spoznaj ko se s tobom sprda
govoreci kako tvrda
vjera vodi ka rjesenju
za svu srecu u zivljenju.

Saznaj ko se s tobom ruga
govoreci da je sluga
bozji krajnji domet svega.

Pobuni se protiv njega
dok ti crnu sudbu pise
pa mu ne daj! ne daj vise!!!

RADANJE PSOVKE

I ne samo to sto tvrde da postoji
jedan i jedini bog gospodar koji
vlada svakim dahom ove vasione,
nego tvrde da su svrstani u one

kojima je isti otkrio sve tajne
o htijenjima svoje volje velicajne,
pa su zato oni predstavnici toga
jedinog i svetog daha bozanskoga,

a svi oni koji u to ne vjeruju
bivaju izrodi, pa i zasluzuju
ljute muke ovdje u ovome svijetu

i jos ljuce muke u vjecnosti. E, tu,
kad razuman covjek tako nesto cuje
kako da ne kresne! i da ne opsuje!!!

UKROCENA SLUTNJA

Kao opcinjena, pogled joj se koci
dok svoje crveno izbecene oci
upravlja ka vrelu sto vri u pomutnji.
Al ja ne dam svojoj razjarenoj slutnji

da mi silnu snagu procerda na snove
sto glase istinom sadasnjice ove,
vec je, kao vrsni jahac, pun zestine,
mamuzama ljutim sibam u slabine

i pritezem muski ovom svojom cvrstom
ljevicom, dok desnom, ispruzenim prstom,
siguran u sebe do znanja joj stavljam:

silna si ti slutnjo! ali ja upravljam!
sa sudbinom ovog dolazeceg stiha:
ajmo mila! ajmo! di-ha! di-ha! di-ha!!!

RASPUSTENA SLUTNJA

Stici cu te jednom u obliku nekom
pozeljena zeno neljubljena joste
i sve ces mi tada platiti lelekom:
gnjecicu te zvijerski! bez trunka miloste!

Zelja mi za tobom takvu vatru radja
da mi svaka pora u groznici gori
a rima instinktom pjesnickim pogada
da ce ovaj nemir kad-tad da mi stvori

priliku: kad budes jedan listak zuti
sto je otpanuo negdje u dolini
tada ces podamnom lagano venuti:

bicu jedan kamen! u jednoj lavini!
Stici cu te jednom u obliku nekom
i sve ces mi ovo platiti lelekom!!!

JA O SVOJOJ RIMI

Nije, niti hoce postojati rima
ravna ovim mojim socnim stihovima
sto ih brusi vatra mog ognjenog pera
do strukture onih najljepsih bisera

koji jedan s drugim u niz poredani
bivaju tolike ljepote derdani
da bi ona djeva dala sve sto ima
za onaj trenutak da joj na grudima

zaiskre u svome velicajnom sjaju
pa poleti u tom mocnom osjecaju
stapanja sa ovim velicajnim trenom

koji biva plamen! nad svakim plamenom!
I nije to samo zato sto su moje
nego jace rime - stvarno ne postoje!!!

RADANJE SRECE

Da li smijes
da zabijes
noz u grudi
toj zabludi

koja vapi
da te "capi"
i odnese
u vir gdje se -

razum muti!
Da li sluti
tvoje bice

kako svice
sreca tkana -
iz tih rana!!!

BEZ I JEDNE RIJECI

Osjecas li kad me dodirujes draga
kako raste ova moja muska snaga
i kako iz ovog velicajnog cina
progovara sama zivotna sustina -

bez i jedne rijeci! A sve nam je jasno
kad se zaneseni izgubimo strasno
jer kroz ovu vatru sto u nama gori
sama srz zivota nepomutno zbori -

bez i jednog slova! I tako se blista
ova nasa igra nevina i cista
u kojoj nam zbilja nista nije strano

iako se zbiva - sasvim nepricano!
I nista nju silnu ne moze da sprijeci
da sve kaze jasno! bez i jedne rijeci!!!

UZALUDNOST PRICE

Koliko god hoces ti mozes pricati,
ali nikad slijepom neces ispricati
sta je ono - plavo! Ma i ako hoces
do posljednjeg trunka snage da "brboces"

ipak nikad neces ispricati gluvom
treperenje tona, jer se samo uvom -
prepoznaju zvuci! I pricaj sto duze,
ali nikad neces miris one ruze

ispricati onom koji - njuha nema!
I zato se ovdje postavlja dilema:
ono sto ne znamo - jasno proistice -

ne mogu nam reci nikakove price!
a o onom sto vec pouzdano znamo
nemamo potrebe - da opet pricamo!!!

BUDUCNOST PRICE

Nije moja zelja da prestanu price
pa da covjek vise uopste ne srice
ni jednoga glasa, no su moje zelje
da rijecima vratim stabilne temelje

po prirodi stvari koji su im dani
i iz kojih jesu tako pouzdani
da - ni kada grunu najljuci orkani -
glasovi ne mogu biti pocupani.

Nije moja zelja da nestanu price
pa da covjek vise uopste ne srice,
no je moja zelja da se rijeci vrate

putanji po kojoj SAMO ZVUCNO PRATE
ODREDENU RADNJU - to je iskon glasa!
U suprotnom prici stvarno nema spasa!!!

A NISAM UCIO

Ja sam se rodio
a nisam ucio
kako da se rodim.
Pa ja ljubav vodim

bez trunke razuma.
I bivam bez uma:
rastem - instinktivno,
opazam - naivno,

udisem - spontano,
koracam - bukvalno...
Ja sam se rodio

a nisam ucio
kako da se rodim!
i zivot da vodim!!!

BEZ IMALO SVIJESTI

I urlaju bijesno
da su oni svjesno
bice koje biva -
svijescu! - nad sva ziva

bica ovog svijeta.
Pa im onda smeta
kada vide kako
u prirodi lako

bez imalo - uma!
prolista sva suma
i kako se smjesti

bez imalo - svijesti!
cvijece ispod kise -
pa sve zamirise!!!

AJDE ´AMO

Ajde `amo
da tjeramo
sve do vraga
i bestraga

ovu sinju
prokletinju
koju krijepe
srdzbe slijepe

prema ovom
covjekovom
divnom htijenju

i zivljenju
koje vodi -
u prirodi!!!

ZA ZIVOTA

Sreca sto je
ovo moje
bice ima
to je rima

koja javlja
da ostavlja
sve te lude
predrasude

i pozdravlja
igru slavlja
sto se plete

iz palete
tih krasota -
za zivota!!!

KAO KOMETA

Ja sam onaj pjesnik i onaj poeta
koji rimom hvata sve damare svijeta
pa ih vjesto stavlja u okvir soneta
da bi bili cisto jasni - kao meta! -

i onom najtupljem covjeku na svijetu.
Ja cu tako sjajno u svome sonetu
ispjevati jednu velicajnu metu
da ce oni "umni" gledati poetu

kao najvecega izroda na svijetu.
Ali sta mi mogu! Sta mogu sonetu
kroz koji se vatre i orkani pletu

pa lici na onu zarenu kometu
koja biva u svom velicajnom letu
svijetlost koju vide - svi na ovom svijetu!!!

OBLIK VASIONE

Ali ako prazan prostor ne postoji
zakljucak iz toga slijedi - dragi moji -
da je vasiona jedna tjelesina
ovdje malo gruba, tamo opet fina;

jednim svojim dijelom zivotna i blaga,
drugim opet ljuta poput samog vraga;
ponegdje u cvatu, a ponegdje vene;
neprestana borba; svjestlosti i sjene...

Ali posto prazan prostor ne postoji
zakljucak iz toga slijedi - mili moji -
da je vasiona jedna tjelesina

onakvih i samo onakvih oblina
koje ce ti jasno pred ocima puci
ako ih potrazis - sebe gledajuci!!!

SVE ZAVISI O TEBI

Niko ti na svijetu nece nista dati
ako ne umijes i sam uzimati
ono sto ti treba. Niti ce te htjeti
na ovome svijetu iko razumjeti

ako mu se ne znas i sam nametnuti.
Na ovom ces svijetu uvijek posrnuti
ako ne umijes koracati vjesto.
Ali ako ti se i dogodi nesto

lijepo, a da nisi ulozio truda,
nemoj da te isto ubijedi u cuda,
jer zaista nikad nista neces znati

ako ne umijes i sam prepoznati
da sve u zivotu zavisi - o tebi!
Eto, to je tako! pa se sada .ebi!!!

BIJEDNA MASTANJA

Ko zna, mozda neko samo
sanja neke snove tamo
u beskraju bez vremena,
a mi samo kao sjena

glavinjamo tim snovima?
Ko zna, mozda negdje ima
jedna zemlja predaleka
koja samo na nas ceka?

Ko zna, mozda jednom dani
izdikaju razdragani
pa procvjeta u proljece

zivot neke lude srece?
Ko zna, mozda covjek shvati
pa prestane - laprdati!!!

O BIBLIJI

Citam jednu knjigu ludu.
Nailazim na osudu
po kojoj je vjecno kriva
ona dusa sto uziva

u ovome kratom trenu.
Kazu da ce u plamenu
vjecnom biti onaj koji
ne vjeruje da su tvoji,

mucenice razapeti,
puti sjajni i presveti.
Zakljucujem da se sale,

jer ja smatram da budale -
pjesnicke mi duse moje -
bas tolike! ne postoje!!!

E MOJ BATO

Svi bi, bato,
htjeli da to
tvoje bice
vodi zice

takvim tokom
da, cim okom...
A ti ne daj
nego gledaj

da se snades
i pronades
svoje bice,

pa da zice
bude dicno -
tvoje licno!!!

ISUS

Jadan bio
pa smislio
da postoje
sile koje

zivot vode -
van prirode!
Bijedan bio
pa rijesio

da izvede
iz te bijede
misli lude,

pa da bude:
najvrijedniji!
najbjedniji!!!

SULUDI UM

Taj suludi
um - sto kudi
svu ljepotu
u zivotu

ovom sada,
i napada
sve te divne
pozitivne

osjecaje
koje daje
krvca vrela

moga tijela,
te je gusi -
neka pusi!!!

SVETA PREVARA

Ni pet para
svoga zara
ne bi dao
za podao

koncept svijeta
koji sveta
mudrost nudi.
Toj zabludi

koja truje
ne vjeruje
vise niko.

I koliko
dan da svane -
nek propane!!!

LUDILO

Iz defekta
intelekta
rodeno je
ovo sto je

danas vrijedno.
I ni jedno
drustvo nije
nikad prije

bilo tako
naopako
kao ovo

Isusovo:
zabludilo!
u ludilo!!!

LJEPOTA ZIVLJENJA

Ogromno je
ovo moje
silno htijenje
da zivljenje

svoje shvatim
i prihvatim
ko najvece
leglo srece

i ljepote.
O zivote
primitivni!

Sto su divni
dani prosti!
O radosti!!!

EGO

Ego. To je
ono sto je
iskon tkao.
Njim je dao

svakom sinu
osobinu
da mu prija
dok razvija

njene drazi.
Zato trazi
od svog sina:

osobina
tvoga lika -
nek izdika!!!