Hitni medicinski postupci

Udar groma


Smrtnost od udara groma iznosi 10 do 30 posto, a 50 do 70 posto preživjelih ima značajne poremećaje, najčešće živčanog sustava


Munje i gromovi fascinantni su prirodni fenomeni. U antičko doba smatralo se da su božje oružje, a Zeus i Jupiter njihovi vladari. Stari Slaveni vjerovali su da grmljavina nastaje kad najmoćniji slavenski bog Perun izleti iz svojih dvora u kočiji. Slična vjerovanja postojala su u religijama i kulturama ostalih starih naroda, a neka praznovjerja održala su se i do danas.
Znanstvena istraživanja započinju u 18. stoljeću, kad je Benjamin Franklin dokazao da je grom električna pojava, a potkraj 19. stoljeća izračunata je i jakost struje groma.
Munje nastaju u olujnim oblacima (kumulonimbusima) koji se stvaraju na mjestima nestabilnih zračnih masa, gdje se topli zrak brzo uspinje i ima dovoljno vlage. Takve okolnosti najčešće su ljeti, poslije podne i navečer. Grom nastaje kratkotrajnim pražnjenjem atmosferskog elektriciteta između oblaka i Zemlje, napona od sto milijuna volti, jakosti nekoliko desetaka tisuća ampera, u kratkom razdoblju od 1 do 100 milisekundi, uz naglo zagrijavanje zraka do 30.000ºC, zbog čega nastaje grmljavina. U stvari, munja i grom dio su iste pojave, samo se munja vidi prije nego što se čuje grom jer svjetlo putuje brže od zvuka. Izbijanje atmosferskog elektriciteta ima svjetlosne (linijska munja, trakasta munja, loptasta munja, munja sijevalica), akustičke (grmljavina) i mehaničke učinke.
Udar groma može biti izravan ili posredan. Može se dogoditi i u zatvorenom prostoru kad se osoba nalazi u dodiru ili na udaljenosti iskrenja (manje od 1 m) od provodnika ili uključenih električnih aparata. Specifičnosti ozljeđivanja proizlaze iz definicije groma:

grom sadrži istosmjernu struja koja je manje štetna od izmjenične
vrijeme kontakta s tijelom je kratkotrajno
struja prolazi uglavnom površinom tijela.

Uz izravne ozljede strujom groma, mogu nastati mehaničke i toplinske ozljede. Smrtnost od udara groma iznosi od 10 do 30 posto, a 50 do 70 posto preživjelih ima značajne poremećaje, većinom živčanog sustava.

Simptomi i znakovi
Rani

različiti poremećaji srčanog ritma
srčani zastoj
zastoj disanja uzrokovan paralizom mišića za disanje i/ili poremećajem centra za disanje
gubitak svijesti, privremena paraliza (posebice donjih udova), konvulzije (grčevi) i/ili nemogućnost prisjećanja na događaje koji su prethodili udaru groma, koma
opekline različita oblika, tipično poput paprati, na mjestima na kojima se znoj ili kapljice kiše naglo pretvaraju u paru ili ispod metalnih predmeta - metalna dugmad, nakit (površinske opekline, moguća je i karbonizacija tijela
blast ozljede prsnoga koša i trbuha, prijelomi kosti, ozljede oka i uha (ruptura bubnjića u 50 posto slučajeva obostrano

Postupak

Odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć.
Osnovno je pravilo "ne povećati broj žrtava". Ako je oluja u tijeku, a žrtva se nalazi na mjestu visokog rizika od udara groma, spasilac mora procijeniti, vodeći računa o osobnoj sigurnosti, je li moguće žrtvu premjestiti na sigurnije mjesto.
Žrtvi udara groma može se odmah pristupiti i dodirnuti je bez opasnosti.
Procijeniti stanje svijesti, disanje i ostale znakove krvotoka te, ako je potrebno, odmah započeti s mjerama oživljavanja (misliti na moguću ozljedu kralježnice). Oživljavanje mora biti uporno i dugotrajno jer paraliza mišića za disanje može trajati dulje vrijeme. Kad ima više žrtava, prednost u zbrinjavanju imaju uvijek one koje treba oživljavati.
Onesviještenu žrtvu postaviti u bočni položaj.
Zbrinuti ostale ozljede (prijelome, rane i opekline).
Svaku žrtvu udara groma treba prevesti u bolnicu uz stalan nadzor životnih funkcija.

Kako izbjeći udar groma
Opasnost od udara groma može se izbjeći prihvaćanjem određenih pravila ponašanja:

prije odlaska u prirodu treba se informirati o vremenskim uvjetima kako bi se izbjegla oluja
promatrati nebo - tamni oblaci, sijevanje i pojačan vjetar znak su da se približava oluja
ako prijeti oluja, a nalazite se na otvorenom prostoru, plivate ili se vozite u čamcu, odmah potražiti čvrsto sklonište
ako čujete grmljavinu, znači da ste dovoljno blizu da vas udari grom
u zidanom objektu ne stajati pokraj prozora, otvorenih vrata, metalnih stupova i predmeta kao što su slavine, utičnice i električni prekidači
ne koristiti telefon i mobitel tijekom oluje
ne tuširati se, prati rublje ili posuđe
isključiti sve električne uređaje tijekom oluje
korisno je pravilo 30 + 30 - ako vidite munju i nakon 30 sekundi čujete grom, odmah potražiti sklonište, i najmanje 30 minuta od posljednje munje koju vidite i zvuka groma ne izlaziti iz skloništa
svaki vodič struje koji se nalazi iznad ramena povećava opasnost od izravnog udara
nikad ne stajati u velikoj skupini ljudi nego se raspršiti, kako bi u slučaju udara grom zahvatio manje osoba
izbjegavati eksponirane točke, posebno osamljena stabla i rub šume
u šumi potražiti zaklon kraj manjih stabala i grmlja
tijekom oluje izbjegavati nošenje metalnih predmeta
izbjegavati boravak u blizini strujnih vodova, stupova žičara i dalekovoda
velike spilje i udoline dobra su zaštita, ali ne i plitke jame mokrih stijena
na otvorenom prostoru izabrati najniža mjesta, škrape i doline, gdje nema vode, čučnuti i pognuti se prema naprijed stavljajući ruke oko koljena; u tom položaju smanjuje se tjelesna visina i što manjom površinom tijela dodiruje tlo
ako se osjeti pucketanje, a kosa počinje kostriješiti, možete postati meta sljedećega groma; odmah napustiti
to područje, a ako je to nemoguće, treba čučnuti, spustiti glavu i rukama pokriti uši kako bi se spriječile ozljede bubnjića


izvor

2. PROVJERA SVIJESTI
Kleknite uz žrtvu, rukama je uhvatite za ramena, lagano je protresite i glasno dozovite, npr. "Čujete li me?, Kako ste?" (slika 1). Žrtvu postavite u položaj na leđima.
Ako ne odgovara, smatrajte da je žrtva bez svijesti.
3. POMOĆ
Odmah pozovite nekog od prolaznika da bude uz vas kako bi mogao nazvati hitnu medicinsku pomoć ako to bude potrebno. Ako nema nikoga od prolaznika, onda ćete nazvati sami.





4. DISANJE
Kod osoba koje su bez svijesti dolazi do potpunog opuštanja muskulature, pa tako korijen jezika zapada natrag i zatvara dišni put.
Dlan jedne ruke stavite na čelo žrtve, prstima druge ruke odignite donju čeljust i lagano zabacite glavu unatrag kako biste oslobodili dišni put. (slika 2).
Sagnite se prema ustima žrtve, primaknite svoje uho kako biste čuli diše li. Istodobno pokušajte osjetiti strujanje zraka na vašem obrazu i promatrajte prsni koš da biste vidjeli odiže li se i spušta (slika 3).
Ako žrtva diše, treba je staviti u položaj na boku (slike 4, 5, 6, 7 i 8) i pozvati hitnu medicinsku pomoć.
Ako niste primijetili nijedan od ovih znakova, onda žrtva ne diše. Provjera disanja ne smije trajati dulje od 10 sekundi.
5. HITNA MEDICINSKA POMOĆ
Odmah zamolite osobu koju ste pozvali da nazove hitnu medicinsku pomoć.
Recite joj da:
a) nazove 94 ili 112
b) priopći da je žrtva bez svijesti, da ne diše i da ste počeli oživljavanje
c) priopći točnu lokaciju događaja.





Odmah počnite vanjsku masažu srca. Korijen dlana jedne ruke stavite točno na sredinu prsne kosti (slika 9), drugu ruku položite preko, prste prekrižite i odignite ih prema gore kako bi pritisak bio samo na prsnu kost (slika 10).
Ruke potpuno ispružite i postavite se tako da vaša ramena budu okomito iznad prsne kosti žrtve (slika 11).
Učinite 30 kompresija (utiskivanja).
Pritom nemojte savijati ruke u laktovima i nemojte odizati dlanove s prsne kosti.
Tijekom kompresija prsnu kost je potrebno utisnuti 4 - 5 cm u dubinu, frekvencijom od 100/minuti.
7. UMJETNO DISANJE
Ponovno zabacite glavu žrtve kako bi se oslobodio dišni put. Kako biste izbjegli direktan kontakt sa žrtvom, kao zaštitu koristite maramicu koju ćete staviti na usta žrtve.
Prstima jedne ruke začepite nos dok drugom pridržavate donju čeljust.


Svojim ustima obuhvatite usta žrtve (slika 12) i dva puta upušite zrak (metoda usta na usta). Svako upuhivanje traje jednu sekundu. Nakon toga odmaknite usta kako biste dopustili da zrak koji ste upuhali izađe iz pluća žrtve.
Ako niste uspjeli učinkovito upuhati zrak:
a) provjerite usnu šupljinu žrtve i odstranite moguće strano tijelo ako je vidljivo
b) provjerite je li glava dobro zabačena i je li podignuta donja čeljust
VAŽNO
Količina zraka koja se nalazi u vašim plućima dovoljna je za jedno upuhivanje. Prevelika količina upuhanog zraka može prouzročiti ulazak želučanog sadržaja u dišne puteve žrtve, a time i nemogućnost daljnjeg upuhivanja. Ako iz bilo kojeg razloga niste u stanju upuhivati zrak (ne odnosi se na zdravstvene djelatnike), onda radite samo masažu srca bez prekida - frekvencijom od 100/minuti.
8. MASAŽA SRCA - UMJETNO DISANJE
Nastavite ciklus masaže srca i umjetnog disanja omjerom 30 : 2. S ciklusima masaže srca i umjetnog disanja prestajete samo:
a) ako žrtva spontano počne disati
b) ako je došla ekipa hitne medicinske pomoći
c) ako ste fizički toliko iscrpljeni da ne možete nastaviti s oživljavanjem.
Temeljni postupci oživljavanja moraju premostiti vrijeme od trenutka srčanog zastoja do dolaska ekipe hitne medicinske pomoći koja će preuzeti skrb za žrtvu i nastaviti s naprednim postupcima oživljavanja (ALS - advanced life support), a koji uključuju osiguravanje dišnog puta, primjenu defibrilatora te primjenu lijekova.
LANAC PREŽIVLJAVANJA


Sve dosad navedene intervencije koje bi ishod žrtve sa srčanim zastojem učinile uspješnim, mogle bi se prikazati kao "lanac preživljavanja" (slika 13). Sve četiri karike lanca moraju biti čvrsto povezane. Lanac je jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika, a čine ga:

pravodobno prepoznavanje žrtve sa srčanim zastojem i pozivanje službe hitne medicinske pomoći (HMP)
rano počinjanje temeljnih postupaka oživljavanja
rana defibrilacija
rana postreanimacijska skrb.




ALGORITAM TEMELJNIH POSTUPAKA OŽIVLJAVANJA (slika 14)
Može poslužiti kao podsjetnik kad i što poduzeti kod osobe sa srčanim zastojem.
Naučite temeljne postupke oživljavanja i možda ćete

izvor

Iščašenja, uganuća, prijelomi



IŠČAŠENJA


Shematski prikaz iščašenja - pomak zglobne glavice (1) iz zglobne čašice (2)
Iščašenje je ozljeda kod koje zglobna glavica izlazi iz zglobne čašice. Zglob je izobličen i bolan, a ekstremitet u neobičnom položaju. Svaki pokušaj kretnje nailazi na otpor i bol. Iščašenje se najčešće događa u ramenom zglobu.
Prije prijevoza do bolnice imobilizirajte zglob u položaju u kojem ste ga i zatekli. Ne pokušavajte sami namjestiti iščašene kosti.
Iščašenje patele - Patela ili iver je ovalna tetivna kost na prednjoj strani koljena. Daje koljenu njegov karakterističan oblik. Pri iščašenju, patela je pomaknuta u stranu (prema van). Koljeno je izobličeno, poluskvrčeno i bolno. Iščašenje patele možete ispraviti sami. Spasilac treba rukama ispružiti poluskvrčeno koljeno. Kad se koljeno ispruži, patela se sama vraća u prirodni položaj, na sredinu prednje strane koljena. Ako se ne vrati sama, lagano je potisnite prstima (koljeno mora biti ispruženo). Bitno je zapamtiti da se koljeno opruža "pasivno", tj. vanjskom silom. Ozlijeđena osoba ne može, niti treba pokušavati ispružiti koljeno "aktivno", tj. snagom mišića noge.
Habitualna iščašenja - Nestabilnost pojedinoga zgloba može dovesti do učestalih iščašenja koja se javljaju i pri manjim ozljedama ili određenim pokretima. To je posljedica nepotpunog cijeljenja zglobne čahure i ligamenata nakon prvog iščašenja, ili prirođene slabosti zglobnih sveza. Habitualna iščašenja najčešća su u ramenom zglobu i pateli. Popraćena su slabijim bolovima, a mogu biti i bezbolna. Neke osobe mogu i namjerno određenim pokretom ruke izazvati (bezbolno) iščašenje ramena, a zatim isto tako vratiti zglob u prirodni položaj.

UGANUĆA
Uganuće ili distorzija je ozljeda ligamenata i zglobne čahure nastala zbog naglog, prejakog pokreta u zglobu. Najčešće se događa u gležnju i vratnoj kralježnici.
Uganuće gležnja - Često se događa pri hodanju i trčanju po neravnom terenu. Javlja se oštra bol, a zatim i oteklina zgloba. Tegobe se mogu ublažiti hladnim oblogom ili ledom. Noga treba mirovati u povišenom položaju. U težim slučajevima potreban je liječnički pregled.
Distorzija vratne kralježnice - Događa se u prometnim nesrećama zbog naglog pomicanja glave pri sudaru (trzajna ozljeda vratne kralježnice). Očituje se kao bol u stražnjem dijelu vrata koja se javlja odmah nakon nesreće ili malo poslije. Bol se može širiti u potiljak, leđa i ruke, a pojačava se pokretima glave pa osoba drži vrat ukočenim. Potrebna je liječnička pomoć. Treba imati na umu da u sudaru mogu nastati i znatno teže ozljede vratne kralježnice s prijelomima vratnih kralježaka i mogućnošću oštećenja kralježnične moždine. Ovakve ozljede traže znatno složeniji pristup u pružanju prve pomoći.

PRIJELOMI


Pogrešan način izravnavanja deformiranog slomljenog uda

Ispravan način izravnavanja deformiranog slomljenog uda uzdužnim istezanjem
Koštani prijelom bez ozljede kože (rane) zovemo zatvorenim prijelomom. Ako na mjestu prijeloma postoji rana, to je otvoreni ili vanjski prijelom. Koštani ulomci mogu svojim oštrim rubovima ozlijediti krvne žile, živce i mišiće ili probiti kožu. To se može dogoditi u trenutku prijeloma ili naknadnim pomicanjem slomljenih kostiju.
Znakovi prijeloma ruke ili noge

bol
nemogućnost pokretanja ozlijeđenog uda
oteklina na mjestu prijeloma - nije uvijek prisutna
deformitet uda - nije uvijek prisutan; ako postoji, siguran je znak prijeloma

I sama sumnja na mogućnost prijeloma zahtijeva postupak kao da prijelom postoji.
Postupak

Ako je slomljeni ud deformiran, pokušajte ga izravnati uzdužnim istezanjem. Povlačite lagano dva susjedna zgloba u suprotnim smjerovima. Ovaj postupak ne smije biti nasilan i treba ga prekinuti ako naiđete na otpor ili jaču bol. Nepravilna manipulacija slomljenim udom može dovesti do oštećenja krvnih žila, živaca i ostalih tkiva ili pretvoriti zatvoreni prijelom u otvoreni.
Slomljena kost mora se imobilizirati prije prenošenja ili prijevoza ozljeđenika. Ako je hitna medicinska pomoć dostupna, najbolje je imobilizaciju i transport prepustiti stručnim osobama. Ozljeđenik mora mirovati do dolaska pomoći.
Kod otvorenih prijeloma pokrijte ranu sterilnom gazom. Na gazu stavite jastučić od pamuka (vate) ili vune i sve učvrstite zavojem. Ako slomljena kost viri iz rane, ne smije se istezanjem uda vraćati u prirodni položaj, nego se nakon previjanja rane imobilizira u zatečenom položaju.




izvor