“Mmmm, stavi ga do kraja!” “Pa stavio sam”, zavapi on i sve ode dovraga...
“Oh, ne, ispao je...” Dobro, znamo i mi da je ispao, ne morate nam to nabijati na nos.
”Promijeni muziku...” To povlači za sobom dizanje, odmor, hlađenje i upit jesmo li vam dosadni mi ili glazba.
“O Isuse, o Bože...” Više volimo kad nas zovete imenom...
“Tigriću, vidrice...” Spominjanje životinja nije pametno jer počnemo misliti o zoološkom i lako izgubimo ritam.
“Pazi, nemoj unutra, plodni su mi dani!” To se kaže PRIJE! Ne za vrijeme.
“Micica, dušice, milo, tintiliniću...” Tepa se djeci, ne znojnom napaljenom pastuhu!
“Hoćeš li još dugo?” Stavili bismo rado taj misaoni kronometar na pišu kad bi postojao, al bi se onda sto posto bunile da vas žulja...
“Jel ti to madež?” Ne, ne možemo razmišljati s većom dok nam je krv u manjoj glavi. Sorry.
“Volim te.” Dobro, pobogu, što da odgovorimo na to a da se vi ne nadurite?
preuzeto sa neta 
Pon Jun 22, 2015 1:28 am od 
