Urbane legende

Legenda iz Apatina

Ovo je prica iz sela pored Apatina.

Desilo se da su jedno vreme bebe u selu masovno umirale. U selu je takodje ziveo covek za koga su svi govorili da je cudak i svi su ga se bojali.

Jedne veceri, nekoliko puta su uspeli da povrate bebu koja se gusila. Majci bebe su zatim rekli da namaze bebi na grudi i vrat neko ulje koje se tada koristilo za kola i slicno... Zeleli su da saznaju sta se desavalo (kako, ne znam). Majka je to i uradila. To vece je beba ponovo pocela da se gusi, pokusali su da je spasu ali nisu uspeli. Iz nekog razloga, majka je izasla iz kuce i otisla kod tog cudaka. Kada je otvorio vrata, na brkovima je videla ulje koje je namazala bebi na telo...

Ova legenda je iz Vojvodine, nazalost ne znam tacno mesto.

Ljudi su govorili, pre nekih 8-9 godina, kako na pijaci vidjaju malu devojcicu. Devojcica ima belo lice i kosu (najverovatnije plavu kosu). Najvise se pojavljivala na pijaci, pa smatraju da je tu umrla. Takodje se veruje da je Nemackog porekla, jer su u tom kraju najvise ziveli Nemci, Jevreji i Grci. Devojcica se ponekad pojavljivala i u okolnim ulicama gde je pratila starije muskarce dok su se vracali kasno kuci. Dugo bi isla za njima, a onda odjednom nestala...

Legenda iz Valjeva

Jedan covek je odlucio da sagradi kucu i unajmio je nekoliko dobrih majstora koji su ubrzo dosli sa ekipom radnika i poceli gradnju. Majstori su dugo radili i u dogovoreno vreme su zavrsili kucu. Ali covek je iz nekog razloga odbio da im isplati ostatak novca... Majstori su sve pokusavali, ali on nije hteo da plati.

Zbog toga je jedan do glavnih majstora otisao na obliznje groblje, izvukao ekser iz krsta koji je bio na grobu nekog deteta i zakucao ga u gredu na tavanu kuce. Majstori su zatim otisli i vise nisu trazili novac.

Covek se ubrzo uselio u novu kucu. Ali od prve veceri, kada bi legao da spava, kasno nocu bi poceli da se cuju krici i plac deteta. Covek je pokusavao da se otarasi te pojave, ali mu nije uspevalo. Na kraju je odlucio da proda kucu.

Kucu je kupio covek koji se tek doselio u grad. Isplatio je sav novac prethodnom valsniku i uselio se. Ali njegove muke tek tada pocinju. Svake veceri, kasno nocu, poceli bi plac i krici deteta. Covek je pretrazivao kucu, ali nista nije nasao. Na kraju je pokusao da razgovara sa starim vlasnikom, a posto ni to nije pomoglo, odlucio je da sazna sve o kuci. Posle duge potrage uspeo je da pronadje jednog majstora koji je radio na izgradnji, a on ga je uputio na glavnog majstora. Kada je glavni majstor cuo o cemu se radi, zatrazio je od novog valsnika da mu isplati novac koji mu duguje stari vlasnik za izgradnju. Covek je na kraju to i ucinio. Majstor je tada otisao na tavan, izvadio ekser i vratio ga na krst odakle je i uzet.

Od te noci, prestali su krici i plac deteta.

Smrt na pruzi

Jedna zena je stalno sanjala da umire na pruzi, smrskana pod vozom. Zato nikada nije ni prelazila obliznju prugu. Posto je imala ceste glavobolje, otisla je kod doktora koji je, posle pregleda, ustanovio da ima tumor na mozgu.

Jednog dana dok se vracala od komsinice, resila je da predje prugu misleci da nema nikakve opasnosti. Ionako je vec umirala. Kada je stigla na prugu, pogledala je na obe strane - voza nije bilo.

Nasmejala se i krenula preko pruge.

Kasnije su pronasli njene ostatke pored pruge, unakazene od udarca voza.

Samo sto voz tom prugom nije prolazio 20 godina...

Samo da znate

U srpskom narodu postoji verovanje da kada sanjate neku osobu koja je umrla, a ta osoba vas zove po imenu u snu, niposto se ne smete odazvati.

Ako se odazovete - umrecete!

Veruje se da vas ta osoba zove na drugu stranu.

Pomoć

Profesor je obavestio studente da na sledecem, poslednjem, ispitu mogu koristiti bilo sta sto mogu uneti u ucionicu. Kada je dosao dan ispita, jedan od studenata je usao noseci na ledjima studenta koji je diplomirao prethodne godine.

Beba đavola

1889.godine u Cikagu Dzejn Adams i Elen Gejts Star su osnovale kucu Hull (Hull-House) koja je postala poznata po tome sto je postala prihvatiliste za siromasne imigrante: Italijane, Irce, Ruse, Grke, Poljske Jevreje, Nemce...

U prihvatilistu su postojali vrtic, umetnicka galerija, biblioteka, skola, pozoriste...

Hull je imao oko 13 zgrada.

Na pocetku 20.veka (neki izvestaji navode 1913.godinu) pronela se glasina da je deformisana beba ostavljena na pragu Hull-a. Za nesrecno dete su cak govorili da je sin Djavola. Imao je rogove, zasiljene usi, rep, krljust po kozi, mogao je da hoda, govori i leti jos od samog rodjenja.

Ljudi su sa svih strana navirali u Hull kako bi videli dete.

Postoji nekoliko legendi o rodjenju djavolske bebe i sve se razlikuju jer su ih govorile razlicite etnicke grupe.

Po legedni koju su prepricavali Irci i Italijani katolici, bebu je rodila devojka koja se udala za ateistu. U toku trudnoce, buduca majka je u kuci okacila sliku Device Marije. Muz je pocepao sliku kada ju je video i zakleo se da ce pre prihvatiti djavola za dete nego ikonu u kuci.

Po legendi koju su pricali Jevreji, beu je rodila zena koja je lagala rabina i predstavila svoje drugo dete kao prvorodjeno, ne spominjuci prvo dete koje je rodjeno u vanbracnoj zajednici. Njeno trece dete je bila beba djavola.

Dzejn Adams je bezuspesno pokusavala da ubedi ljude da nikada nije ni postojala ta beba.

Ipak, legenda i dalje zivi...

Zabrinuta majka

Bracni par se vozio kasno kuci kada ih je zaustavila povredjena zena. Objasnila im je da je dozivela automobilsku nesrecu i da je njena beba ostala zarobljena u kolima. Covek je ostavio povredjenu zenu sa suprugom i otisao da pokusa da izvadi bebu. Kada je stigao do automobila video je par na prednjim sedistima. Bili su mrtvi. Beba je plakala na zadnjem sedistu i covek je uspeo, posle nekoliko pokusaja, da izvadi bebu. Vratio se do svog automobila i tamo zatekao suprugu samu. Kada ju je pitao gde je majka detea, ona mu je objasnila da je zena odmah otisla za njim da mu pomogne. Ostavio je bebu i vratio se da potrazi zenu. Nikoga nije bilo pored automobila ili u blizini. Posle duzeg vremena, shvatio je da je zena koja je umrla na prednjem sedistu zapravo zena koja ih je zaustavila trazeci pomoc.

Argentinska pečena beba

Godine 1949. argentinska psihoanalitičarka Marie Langer skupila je nekoliko verzija priče "Beba-pečenka", koja je kružila Buenos Airesom. Govoreći o legendi u svojoj knjizi iz 1951. Maternidad y sexo, zabilježila je da je bila vrlo proširena među slugama, vozačima taksija i brijačima; priča je također bila, kako ona kaže, “prihvaćena kao istinita među ljudima sposobnim za kritičko razmišljanje”. Evo sažetka "najcjelovitije verzije te čudne priče koja je kružila uokolo": Mladi bračni par zapošljava sluškinju jer je žena trudna i pred porodom. Beba se rađa. Jedne večeri, nekoliko tjedana kasnije, supružnici odlaze u kino, ostavljajući dijete sluškinji na brigu. Do tada je uvijek bila pouzdana. Prema jednoj verziji, kada se oni vrate ona im otvara vrata svečano odjevena u ženinu vjenčanicu i kaže im da im je spremila veliko iznenađenje. Zatraži da uđu u blagovaonicu kako bi im poslužila posebnu večeru. Oni ulaze i pronalaze užasan prizor. Na sredini stola, postavljenog vrlo pomno, vide svojega sina na velikom pladnju, pečenog i posluženog s krumpirima. Jadna majka odmah izgubi razum. Gubi moć govora i od tada nitko je nije čuo kako izgovora ijednu riječ. Otac je, prema nekoliko verzija, vojnik. Izvlači pištolj i ubija sluškinju. Tada bježi i nikome se više ne javlja. Pojedinosti te argentinske verzije vrlo su slične međunarodnoj tradiciji “Bebe-pečenke”: Mladi roditelji jedne večeri iziđu, ostavljajući dijete s dadiljom za koju se pokaže da je mentalno nestabilna – ona skuha bebu i posluži je kao hranu.

Bebisiterica i čovjek na katu

Bebisiterica prima uzastopne telefonske pozive od muškarca koji prijeteći pita, “Jesi li pogledala djecu?” U nekim verzijama kaže da je ubio djecu i da će uskoro ubiti i nju. Bebisiterica, previše preplašena da bi otišla pogledati jesu li djeca dobro u sobi na katu, poziva policiju, koja joj savjetuje da zadrži muškarca na liniji kako bi otkrili otkuda dolazi poziv. Nakon još jednog prijetećeg poziva, policija je naziva i upozorava, “Odmah izađi iz kuće!” Policajac koji čeka vani objašnjava da su otkrili kako poziv dolazi iz sobe na katu gdje zatim pronalaze onoga tko je zvao, a tko je već ubio djecu i čekao da napadne i bebisitericu.

Bačva puna cigli

Ovo je urnebesna priča o nezgodi a prepričana je u obliku pisanog izvještaja, koji ponekad uz zahtjev za isplatu osiguranja prilaže radnik koji opisuje uzrok svojim ozljedama na poslu. Suočen s problemom pomicanja velikog tereta cigli ili krovnog crijepa bez ičije pomoći s krova zgrade na zemlju, čovjek ih je odlučio spustiti u bačvi koristeći se užetom i koloturom. Ali kada je odvezao uže nije ga dovoljno brzo pustio i težina cigli povukla ga je na krov. Kako je bačva pukla kada je pogodila tlo, čovjek je pao natrag dolje i završio na ciglama. Nadalje se ozlijedio udarajući u bačvu (odlazeći i gore i dolje), kada su mu se prsti zaglavili u koloturu padajući na cigle i kada je razbijena bačva pala na njega. Radnikov izvještaj objašnjava sve ovo ravnodušnim stilom, zaključujući “S obzirom na činjenice tražim bolovanje.” Isti osnovni scenarij prihvaćen je za nekoliko različitih građevinskih i proizvodnih zanata, a radnik je ponekad opisan kao netko kome engleski jezik nije materinji ili kao neobrazovani čovjek, te tako objašnjavaju njegov neprimjereno blag opis urnebesno komične situacije.

Beba iz metka

1982. pismo objavljeno u kolumni za savjete ²Draga Abby² glasilo je: "čini se da je za vrijeme Građanskog rata (12. svibnja 1863., da budemo precizniji), mlada djevojka s farme u Virginiji stajala na trijemu dok su se u blizini vodile bitke. Zalutali metak prvo je prošao kroz mošnje mladog pripadnike konjice Unije, a tada se zabio u reproduktivni trakt mlade žene, koja je tako zatrudnjela s muškarcem kojem nije bila ni blizu! Devet mjeseci poslije rodila je zdravu bebu! Osoba koja je poslala priču o porođaju djevice ²Dragoj Abby² citirala je članak iz 1971. iz ²vrlo čitanog² časopisa American Heritage. Zaista ²Beba iz metka² pojavila se tamo, ali bila je to samo posljednja verzija iz duge serije prepričavanja i varijacija neistine koja je prvi puta bila objavljena u medicinskom časopisu iz 1874. Originalni izvor – navodno priča iz prve ruke – bio je kirurg s terena koji je smjestio događaj u Mississippi (ne u Virginiju) i rekao da se to dogodilo pobunjeničkom vojniku (a ne vojniku Unije). Takođe je tvrdio da je zrno metka koje je prenijelo muškarčevu spermu i uzrokovalo trudnoću poslije pronađeno u mošnji bebe dječaka, te da se, nakon što se tako otkrila istina o trudnoći, mlada žena udala za vojnika koji je nehotice bio otac njezina prvog djeteta. Ta je priča puno kružila nakon što se pojavila u knjizi 1896., Anomalies and Curiosities of Medicine, iako su sastavljači te čudne knjige naveli priču ²Beba iz metka² kao ²čudan primjer iz područja mašte u medicini.² Pisci su nastavili vjerovati priči, i prepričavali su je čitatelji knjige dok napokon nije znanstveno raskrinkana 1981. Zapravo, bilo je jasno gotovo od početka da je priča o ²Bebi iz metka² bila prevara. Dva tjedna nakon njezina prvog objavljivanja 1874., urednik medicinskog časopisa priznao je u kratkom objavljenom pismu da mu je priča bila poslana anonimno kao šala. Ali prepoznajući rukopis šaljivdžije, uzvratio je šalu doktoru koji je poslao priču objavljujući je onako kako ju je primio.

Cimer homoseksualac

Student se požali studentskom dispanzeru na stalne glavobolje koje se posebno javljaju ujutro, dok se budi. Potpuni pregled ne otkriva ništa što bi moglo uzrokovati glavobolje ali liječnik pronađe dokaze o rektalnom krvarenju pa upozori studenta da se ne upušta u česte homoseksualne aktivnosti. Studenta ostane zaprepašten, jer je heteroseksualac. Sumnjajući, on pretraži svoju spavaonicu u domu dok je njegov cimer vani i pronađe bocu etera ili kloroforma te spužvu u cimerovu ormaru. Cimer homoseksualac uspavljivao je studenta tijekom noći i imao odnose s njim. U nekim verzijama priče žrtva nasilno i okrutno kazni cimera.

Curenje mozga

Jednog vrlo vrućeg dana, prolazeći parkiralištem na svom putu u supermarket, žena primijeti drugu ženu nagnutu preko volana svog auta kako drži jednu ruku preko potiljka. Blago uznemirena prizorom, ponovno baci pogled na taj auto nakon povratka iz trgovine i vidi da žena još sjedi u istom položaju. Pokuca na prozor i pita je treba li joj pomoć. Žena u autu, i dalje nagnuta i još držeći jednu ruku na potiljku, teško dišući kaže, ²Pozovite hitnu! Pogođena sam u glavu i curi mi mozak!² Uistinu, siva, ljepljiva tvar curi između njezinih prstiju. Druga žena požuri natrag u trgovinu da pozove pomoć i hitnu. Dok se policija, upravitelj dućana i bolničari hitne skupljaju oko auta jedan od bolničara otvara vrata i pažljivo rastvara ženine prste. Tada podigne pogled i nasmije se: limenka tijesta za kekse iz ženine vrećice eksplodirala je od vrućine na stražnjem sjedalu. Poklopac limenke i najgornji keks iz limenke pogodili su je u glavu. U nekim verzijama spasioci su provjerili ženin račun iz dućana i otkrili da je sjedila pola sata u vrućem autu čekajući pomoć. U drugoj verziji upravitelj trgovine pokloni ženi novu limenku tjesta za kekse. Druge varijante opisuju da se ²pucnjava² dogodila dok se žena vozila kući te u panici stala uz rub ceste, gdje joj je pomogao motorist u prolazu. ²Curenje mozga² legenda je koja je bila poznata u zimi 1994., ali se pojavila kao jako popularna američka urbana legenda tek u ljeto 1995., koje se pokazalao kao najvruće ljeto do tada. Do kasne jeseni priča je nestala osim u verziji u obliku ²šale² koja je kružila po Internetu nekoliko mjeseci dulje. U europskoj narodnoj predaji postoji priča o lisici koja stavi malo tijesta na glavu i prevari vuka da misli kako joj curi mozak. Vjerojatniji je izvor legende ciklus anglo-američkih priča o osobi koja je ukrala maslac i sakrila ga pod šešir. Kada se maslac otopio, počeo je curiti i tako raskrinkao lopova. Mark Twain upotri***io je tu priču u Doživljajima Huckleberryja Finna (1885) kada je opsisao kako je Huck iskušao taj trik. Teta Sally je naprečac zaključila i rekla, ²Za Boga miloga, što nije u redu s djetetom! - sigurno ima upalu mozga, i curi mu van!² Američko prepričavanja suvremene legende pak nema na umu ništa od te folklorističke pozadine. Zapravo njihova prepričavanja odražavaju strah od urbanog kriminala koji je zatomljen šalom kada se otkrije pravi uzrok cijele situacije.

Dama koja nestaje

Žena i njezina kći uzmu sobu u pariškom hotelu. Majka se razboli. Liječnik pošalje kći u udaljeni dio grada po poseban lijek. Kada se ona vrati u hotel ne može pronaći majku. Štoviše, soba za koju misli da su je iznajmile izgleda joj nepoznato i očito je da su je ponovno dekorirali i uredili dok je nije bilo. Upravitelj i osoblje tvrde da je nikada prije nisu vidjeli, a njezinog imena i imena njezine majke nema u knjizi gostiju. U nekim varijantama kći nikada ne pronađe objašnjenje za situaciju; u drugima je objašnjeno da majka ima kugu i da su se tako pokušali spriječiti panika i gubitak u hotelskom poslovanju.

Dečkova smrt

Mladi par je parkiran na mračnome mjestu za ljubavnike. Kada odluče krenuti kući, auto ne može upaliti. Dečko kaže da će odšetati do glavne ceste i potražiti pomoć, te da njegova djevojka treba zaključati vrata i čekati u autu. Kada se njezin dečko ne vrati dugo vremena, djevojka počne paničariti. Vidi čudne sjene kako se miču po prednjem staklu i čuje grebanje po krovu. Ona sjedi u autu cijelu noć dok se zastrašujući zvukovi i slike nastavljaju. U zoru ona čuje da netko dolazi i vidi policajca koji je zove da izađe iz auta. Počinje je odvoditi, upozoravajući je da se ne okreće. Ali ona se ipak okrene i ugleda beživotno tijelo svoga dečka kako visi obješeno za noge s grane iznad auta - njegovi su nokti bili grebali po krovu dok je krv curila niz vjetrobran. Nekada priča kaže da joj je kosa potpuno posijedila od šoka. Pripovjedači ²Dečkove smrti² često preciziraju mjesto radnje i ukrase priču detaljima zastrašujućih zvukova struganja, grebanja, kucanja i kapanja te promatranjem sablasnih sjena, odraza i slično. To je omiljena legenda za prepričavanje kod logorskih vatri, na tulumima i sličnim društvenim okupljanjima. Legenda se preselila i u Europu, gdje je karakterističan detalj da je ubojica odrezao dečku glavu i da sjedi na autu premećući glavom po krovu. Poput Lotove žene u biblijskoj priči o Sodomi i Gomori, ili Poput Orfeja koji napušta podzemlje u grčkom mitu, kada se djevojci kaže da se ne okreće ona ne posluša. U narodnim pričama tabui svih vrsta uvijek se krše.

Dođi i uzmi!

Neočekivani gosti dođu u posjet jednom paru dok se suprug tušira. Supružnik pod tušem, nesvjestan situacije, pojavi se gol i poviče, “Dođi i uzmi ga dok je čist!” Ili se muškog gosta pozove da se istušira nakon što je radio neki posao u dvorištu prije večere. Supruga, misleći da je pod tušem njezin suprug, posegne kroz zavjesu za tuširanje, povuče gosta za penis i kaže, “Ding-dong, zvoni za večeru!” Verzije “Stranca pod tušem” dokumentirane su od 1940-tih, i priča je poznata u Engleskoj s uzrečicom “Ding dog zvoni za večeru!” (ili za čaj).

Drogirana i zavedena

Ovo je sažetak legende iz jednog članka iz 1973: Mlada studentica, obično brucošica, ima spoj na slijepo s dečkom na tulumu koji se održava u kući njegova bratstva. Tijekom večeri, dečko ubaci drogu u njezino piće, te ona izgubi svijest. Dečko je počinje zlostavljati, ali ona se probudi baš na vrijeme. U nekim verzijama djevojka ne dođe k svijesti do sljedećeg jutra, i tek tada shvati što se dogodilo. U jednoj varijanti ove legende djevojka popije punč u koji je potajno stavljen LSD. U tom slučaju ona bude ili silovana dok je drogirana ili iskusi razne neugodne učinke izazvane drogom. ²Drogirana i zavedena² bila je uobičajena priča koja je kružila fakultetima 1960-tih i 1970-tih, pogotovo početkom akademske godine kao upozorenje novim studentima. Oni koji su ju prepričavali ipak nisu imali takvo iskustvo niti su znali nekoga tko jest. 1990-tih, pojavom Rohypnola, tzv. Droge za silovanje, legenda je postala stvarnost, do neke mjere, jer su se pojavili brojni slučajevi silovanja na spojevima koji su izazvani drogom. Slična priča opisuje zubara koji iskorištava pacijentice dok su pod anestezijom.

Duh traži pomoć

Kasno noću u njegovoj kući, za vrijeme oluje, nakon napornog radnog dana, liječnika probudi uporno kucanje po vratima. Pred vratima nađe mladu djevojku u trošnoj odjeći koja ga moli da ju otprati do njezine teško bolesne majke. Iako je jako umoran, doktor stavi kaput, uzme svoju medicinsku torbu i otprati djevojku po oluji u trošnu zgradu. Tu nađe majku, teško bolesnu, ali joj uspije pomoći. Kada spomene kći koja ga je tamo dovela – i koja je nestala na ulazu u zgradu – žena ostane zaprepaštena. “Moja kći je umrla prije mjesec dana,” kaže žena i pokaže na djevojčinu odjeću koja visi u ormaru. Među njom je isti crveni ogrtač koji je imala na sebi kad je išla po liječnika, još mokar od nevremena.

Eskalirajući medicinski problemi

Netko ode u kliniku ili bolnicu na liječenje manjeg problema, ali pravila i procedure traže potpuni fizički pregled, koji otkrije potencijalno ozbiljnije stanje. Ipak, kada liječenje tog problema bude završeno, pacijent se osjeća gore nego prije. Nakon dugog oporavka, kada osoba konačno bude spremna za odlazak kući, isti doktor koji je primio pacijenta kaže da početni problem zbog kojeg je došao još nije riješen. Ponekad poznata pod nazivom “Kafkijanski posjet bolnici”, ta priča može početi i završiti samo pacijentovim krivo napravljenim naočalama, nespretnom proktoskopijom koja dovede do peritonitisa ili drugih komplikacija. Druge medicinske horror priče, neke zasnovane na činjenicama, govore o odstranjivanju pogrešnih organa, zamjeni rendgenskih snimki, fatalnim eksplozijama crijeva, beskrajnoj bolničkoj papirologiji i papirima od osiguranja koji odgađaju ili čak sprečavaju pravilnu medicinsku skrb. Očito, duboke sumnje i strahovi od zdravstvenih radnika u osnovi su tih priča.

Kćerkino pismo s koledža

Roditelji prime dugo očekivano pismo od kćerke s koledža i užasnuti su kada pročitaju o nizu zapanjujućih katastrofa. Ipak, pismo završava poricanjem svih problema i spominjanjem umjesto toga njezinih slabih ocjena. Ona piše: "Nije bilo požara u domu; nisam imala potres mozga i napuknuće lubanje; nisam bila u bolnici; nisam trudna; nisam se zaručila, nemam sifilis… Ipak, imati ću dva iz povijesti i past ću biologiju, no željela sam da vidite te ocjene iz prave perspektive." To pismo obično kruži u anonimnim fotokopijama, ponekad pod naslovom ²Perspektiva², i povremeno se kaže da je to šala neke studentice koja je htjela uplašiti i zabaviti svoje roditelje. Neke varijacije sadržavaju klasne, antisemitske ili rasističke elemente, koji impliciraju da djevojka živi s partnerom koji bi bio anatema za njezine konzervativne roditelje. Iz perspektive roditelja, pismo otkriva navodno štetan utjecaj modernog, ultra-liberalnog života na koledžu; iz perspektive studenta, pismo možda ukazuje na želju za eksperimentiranjem tijekom godina studiranja na koledžu, kada su djeca napokon oslobođena neposrednog roditeljskog nadzora.

Kineski restorani

Iako su etnički restorani općenito predmet brojnih legendi o zagađenoj hrani, čini se da kineski restorani pogotovo privlače gomilu glasina i priča. Klevetničke tvrdnje o stranim predmetima pronađenima u hrani u kineskim restoranima posebno su česte u Velikoj Britaniji, Skandinaviji i Njemačkoj ali također kruže i u Sjedinjenim Državama. Do neke mjere čini se da je ²kinesko² u takvim pričama samo pogodna kratica za ²strano², jer slične priče kruže, iako manje, o grčkim, jugoslavenskim, indijskim, vijetnamskim i mnogim drugim etničkim restoranima. (U Sjedinjenim Državama, često se jednako tako ocrnjuju meksički kao i restorani svih drugih nacija.) Sve te legende odražavaju nepovjerenje u imigrante i omraženost ili nerazumjevanje hranidbenih navika drugih ljudi. Najjednostavniji navodi o kineskim restoranima sačinjavaju priče da je netko našao kost štakora, prst ili neko strano tijelo u hrani. Nekad su tvrdnje preciznije – prst je pronađen u Chop sueyju (iako Chop Suey nije autentično kinesko jelo a svakako se ne služi u retoranima). Nekada se kaže da je odrezani prst pripadao kuharu koji ima gubu i postupno mu otpadaju prsti. U razvoju priče s ovim temama, neki znanstvenik jede u kineskom restoranu kada pronađe žilavi, tvrdi komad mesa u svom tanjuru. On potiho spremi taj komad i odnese ga u svoj laboratorij na analizu te otkrije da je riječ o prstu. (Ili, osoba zaboravi na prst u džepu, ali događaj bude prijavljen policiji nakon što jaknu odnese na kemijsko čišćenje.) Varijacija te priče opisuje kako je nekom čovjeku zapela kost u grlu; nakon što je uklonjena, liječnik u hitnoj službi prepozna je kao mačju kost. Druga skupina priča o kineskim restoranima govori o inspekcijama kuhinja, bilo o službenim provjerama sanitarne inspekcije ili slučajnim otkrićima radnika koji su micali kontejnere za otpatke. Kaže se da su kože i glave mačaka i pasa bile pronađene u smeću. Ideja da ljudi s istoka uobičajeno jedu mačke i pse vodi do daljnjih priča o tome kako su ukradeni kućni ljubimci kako bi se zadovoljili perverzni kulinarski ukusi stranaca.

Neočekivano nasljedstvo

Ova legenda opisuje dva muškarca koji su prenoćili u malom hotelu ili u privatnom smještaju čija je vlasnica prekrasna mlada udovica. Jedan se muškarac iskrao i ušuljao u udovičinu spavaću sobu, na njezin poziv, te tu proveo noć. Nekoliko mjeseci poslije, drugi muškarac sazna da je udovica umrla i ostavila mu značajno bogatstvo. Ispadne da je prvi muškarac upotri***io ime drugog muškarca tijekom njihova romantičnog sastanka.

Nepoštena poruka

Vozač se vrati do svog auta i pronađe ga oštećena u sudaru s drugim autom koji je napuštao parkiralište. Na poruci stavljenoj ispod brisača piše, ²Ljudi koji me gledaju misle da ostavljam svoje ime i adresu, ali to nije istina.² ²Nepoštena poruka² ponavlja se kao priča od 1960-tih usmeno i u novinskim člancima, ali se također stvarno dogodila nekoliko puta, što su potvrdili i žrtve i počinitelji koji su se javili. Neki puta detalji su prošireni, te se opisuje skupina ljudi koja promatra počinitelja kako piše poruku; ali čini se da nitko nikada nije zapisao registracijski broj njegova auta.

Nesreće

Legende o nesrećama čine veliku kategoriju urbanih legendi koje uključuju priče o opasnim nezgodama koje su ili jezive ili smiješne (ponekad oboje); a gotovo uvijek su bizarne. Isključujući priče o prometnim nesrećama, ima trideset poznatih urbanih legendi koje govore o osobito zanimljivim i opasnim događajima koji su se, navodno, zbili slučajno. Legende o jezivim nesrećama uključuju priče o kontaktnim lećama «zavarenima» za rožnicu, upaljaču na butan koji je eksplodirao u džepu košulje, slatkišima koji su eksplodirali u trbuhu i prstima koji su bili odrezani zbog pogrešnog rukovanja kosilicom za travu. Jedna druga priča o izgubljenom prstu opisuje industrijsku nesreću u kojoj je radnik, pokazujući kako je izgubio prst u tvorničkom stroju, slučajno izgubio i drugi prst u ponovljenoj nesreći. Smiješne priče o nesrećama često opisuju jednako jezive situacije - ali sa smiješnom stranom. Bizarna osobina većine legendi o nesrećama dobro je ilustrirana u jezivoj priči o "roniocu na stablu". Vrlo nevjerojatan način na koji je žrtva završila na stablu nije baš uvjerljiv, iako su mnogi ljudi prepričavali priču kao da je gola istina. Možda je najneobičnija od svih legendi o nesrećama priča "Neuspjelo samoubojstvo", u kojoj višestruke pokušane metode samoubojstva jedna drugu poništavaju u brzom izmjenjivanju, a potencijalna žrtva ostaje živa.